Sura El-Beled — Ajet 4

Značenje riječi:

• kebed (كَبَد): znači teškoća, napor, muka i stradanje. U arapskom jeziku ova riječ označava stanje u kojem se čovjek bori i trpi poteškoće, bilo u ovozemaljskom životu bilo u onome što ga čeka na ahiretu.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, zaklinje se ovim časnim i svetim mjestom – Mekkom, u kojoj boravi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zaklinje se ocem čovječanstva – Ademom, alejhis-selam, i svim njegovim potomstvom, te potvrđuje da je čovjeka stvorio u teškoći, naporu i stradanju. Čovjek je od samog početka svoga postojanja suočen s borbom i mukama: bori se za opskrbu, trpi bolesti i gubitke, suočava se s nedaćama života, a nakon svega toga čeka ga i polaganje računa na ahiretu. Ova istina se odnosi na cijeli ljudski rod – niko nije pošteđen teškoća, bilo da su one vanjske, poput siromaštva i bolesti, bilo unutrašnje, poput briga i strahova. Život na ovome svijetu nije mjesto potpunog mira i spokoja, već je mjesto iskušenja i napora, a to je upravo ono što čovjeka podsjeća da njegovo pravo prebivalište nije ovaj svijet, nego vječni život na ahiretu.

Pouke iz ajeta:

• Čovjekova priroda i njegov život na ovome svijetu neraskidivo su povezani s naporom i teškoćama; to je zakon koji je Uzvišeni Allah uspostavio, pa je stoga strpljenje i ustrajnost neophodno svakom čovjeku.
• Kada čovjek spozna da je teškoća sastavni dio njegovog postojanja, njegova nada se ne veže za ovaj prolazni svijet, već za vječni ahiret, što mu daje snagu da podnese sve nedaće.
• Ova istina tješi vjernika – kada ga pogode nevolje, on zna da to nije izuzetak od pravila, već da je to put kojim prolaze svi ljudi, a nagrada za strpljenje kod Allaha je velika i neprolazna.
• Spoznaja da je život borba i napor čini da se čovjek osloni na svoga Gospodara i od Njega traži pomoć i olakšanje, jer On je Taj koji je stvorio teškoću i On je Taj koji može dati olakšanje.