Sura Er-Ra'd — Ajet 25

Značenja riječi:

• Jenkudune – krše, poništavaju.
• Mísak – čvrsti ugovor, obaveza.
• L'anet – prokletstvo, udaljenje od Allahove milosti.
• Su'ud-dar – loš kraj, zla posljedica u vječnoj kući (Ahiretu).

Tumačenje ajeta:

Nakon što je u prethodnim ajetima spomenuo osobine vjernika koji održavaju obaveze prema Allahu i ljudima, ovaj ajet donosi suprotnu sliku – opis onih koji su se okrenuli od tog puta. To su ljudi koji krše Allahov ugovor nakon što su ga čvrsto prihvatili. Pod tim ugovorom podrazumijeva se ono što je Allah uzeo od ljudi još u vrijeme stvaranja, a to je obaveza da Ga priznaju kao Jedinog Gospodara i da Mu se iskreno pokoravaju. Oni taj ugovor svjesno i namjerno poništavaju.

Zatim se navodi njihova druga ružna osobina: prekidaju ono što je Allah naredio da bude povezano. To se prvenstveno odnosi na rodbinske veze (siletu-rrahim), ali obuhvata i sve druge veze koje islam nalaže održavati – vezu s vjerom, s poslanicima, s ljudima općenito. Oni ne samo da zanemaruju te veze, nego ih aktivno kidaju.

Treća osobina je činjenje nereda na Zemlji – širenje zla, nepravde i grijeha. Dok vjernici svojim djelima popravljaju Zemlju i donose korist, ovi ljudi svojim postupcima kvare poredak koji je Allah uspostavio, čineći štetu sebi i drugima.

Za takve ljude Allah je odredio dvije kazne: prokletstvo – što znači da su udaljeni od Allahove milosti i zaštićenosti, i loš kraj u vječnoj kući – a to je Vatra, koja je najgora posljedica za njihove postupke. Oni koji su na ovom svijetu birali ono što je loše, na onom svijetu će dobiti ono što je najgore.

Pouke iz ajeta:

1. Vjera je obaveza, a ne samo uvjerenje – prihvatanje vjere znači ulazak u ugovor s Allahom koji se mora poštovati. Ko ga prekrši, gubi najveću sigurnost koju čovjek može imati.
2. Održavanje rodbinskih veza je znak vjere – islam ne poznaje vjeru koja je odvojena od brige o ljudima. Ko prekida veze s rodbinom, pokazuje da je njegova vjera površna.
3. Uništenje i nered su suprotni cilju vjere – vjera dolazi da popravi, a ne da uništi. Svaki oblik nepravde i zla na Zemlji je udaljavanje od Allahovog puta.
4. Posljedice su neizbježne – niko ne može pobjeći od Allahove pravde. Oni koji čine zlo na ovom svijetu, susrest će ga u najtežem obliku na onom svijetu.
5. Lijep kraj je za one koji poštuju obaveze – kao što vjernici imaju lijepu nagradu, tako i oni koji krše imaju lošu kaznu. Ovo je podsjetnik da svako bira svoj put i svoju sudbinu.