Sura Ibrahim — Ajet 46

Značenja riječi:

• Mekruhum – njihovo lukavstvo, spletkarenje i podmuklo planiranje.
• Li tezule minhu-l-džibal – da se od njega pomjere planine, odnosno da bude tako snažno i ogromno.

Tumačenje ajeta:

Ovi nevjernici i zabludjeli narodi, koji su nastanjivali područja na kojima su živjeli prijašnji narodi koji su također činili zulum, spletkarili su i kovali planove protiv Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i protiv njegovog poziva, želeći ga ubiti i uništiti njegovu misiju. Međutim, Allah, dželle šanuhu, zna sve njihove spletke i lukavstva – ništa od toga Mu nije skriveno, i sve je to kod Njega zabilježeno. On će im za to sigurno dati kaznu i vratiti im njihovo lukavstvo na njih same.

Njihovo lukavstvo je, uprkos svoj njihovoj žestini i nastojanju, slabo i nemoćno – ono ne može pomjeriti planine sa njihovih mjesta, niti postići ono što su namjeravali. Ono ne može nauditi Allahu ni najmanje, niti zaustaviti Njegovu vjeru i poslanike. Njihova spletka se okrenula protiv njih samih, i oni su time oštetili samo sebe, a ne Allaha. Njihovo lukavstvo je poput onoga ko pokušava srušiti planinu svojim dahom – to je nemoguće i uzaludno. Zaista, Allahove odredbe i Njegova podrška poslanicima su daleko moćniji od bilo kakvog ljudskog lukavstva.

Pouke iz ajeta:

1. Allah, dželle šanuhu, u potpunosti kontroliše sve spletke i planove nevjernika – ništa Mu nije skriveno, i On je Taj koji će ih kazniti na najpravedniji način.
2. Lukavstvo i spletkarenje protiv Allahove vjere je uzaludan trud – ono je slabo i nemoćno, i ne može nauditi Allahu niti Njegovoj vjeri, ma koliko se trudili.
3. Vjernik treba da bude strpljiv i da se ne plaši spletki neprijatelja, jer je Allahova zaštita nad Njegovim iskrenim robovima, i On će njihove planove pretvoriti u njihovu vlastitu propast.
4. Ovaj ajet nas uči da se oslonimo na Allaha i da Mu prepustimo sve naše poslove, jer je On Najmoćniji i Najbolji čuvar, i On će uvijek dati pobjedu Svojoj vjeri i Svojim poslanicima.