Sura El-Furkan — Ajet 21

Objašnjenje značenja riječi:

• Lā Yarjūna likā'anā – oni koji ne očekuju (ne nadaju se) susretu s Nama, odnosno ne vjeruju u proživljenje i susret s Allahom na Sudnjem danu.
• Lawlā – zašto, zašto nije...
• Unzila 'alaynā al-malā'ikah – spušteni nam meleki (da nam svjedoče o istinitosti poslanika).
• Aw narā rabbanā – ili da vidimo Gospodara našeg vlastitim očima.
• Istakbarū fī anfusihim – postali su oholi u dušama svojim, uzoholili su se.
• 'Ataw 'utūwwan kabīran – prevršili su svaku mjeru u oholosti i nepravdi, dostigli vrhunac tiranije i kufra.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Allah, džellešanuhu, spomenuo one koji vjeruju i slijede uputu, ovdje spominje one koji su se oglušili o istinu. To su nevjernici koji ne vjeruju u susret s Allahom, ne očekuju Nagradu i ne plaše se Kazne. Oni su, umjesto da prihvate vjerovanje i pokornost, postavili drske i nemoguće zahtjeve govoreći: "Zašto nam se ne spuste meleki s neba da nam posvjedoče da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinit poslanik, ili da vidimo Gospodara našeg vlastitim očima, pa da nam On sam potvrdi istinitost njegove misije?"

Allah, džellešanuhu, odgovara na njihove riječi ukazujući na njihovo stanje: oni su se uzoholili u svojim dušama, ispunili se ohološću i oglušili se o istinu. Njihov zahtjev nije bio iz želje za istinom i uputom, već iz tvrdoglavosti i inata. Prešli su svaku granicu u tiraniji, kufru i drskosti prema Allahu. Njihov prijedlog da vide Allaha na ovom svijetu nije bio iskrena želja za vjerovanjem, jer da su iskreni, vjerovali bi nakon jasnih znakova i dokaza koji su im već došli. Oni su, poput faraona koji je tražio da vidi Allaha, htjeli opravdati svoje nevjerovanje nemogućim zahtjevima.

Pouke iz ajeta:

• Nevjernici koji ne vjeruju u susret s Allahom često postavljaju nemoguće zahtjeve kako bi opravdali svoje nevjerovanje, iako su im već došli jasni dokazi i znaci.
• Oholost i uobraženost su velike prepreke na putu vjerovanja; one čovjeka odvode u tvrdoglavost i spriječavaju ga da prihvati istinu.
• Čovjek ne treba čekati čuda i natprirodne pojave da bi vjerovao, već treba razmišljati o znakovima koje je Allah već poslao – u Kur'anu, u prirodi i u životu poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Vjerovanje je stvar srca i uvjerenja, a ne samo gledanja; mnogi su vidjeli čuda, pa ipak nisu vjerovali, poput faraona i njegovog naroda.
• Uzvišeni Allah je milostiv prema Svojim robovima što im nije pokazao Sebe na ovom svijetu, jer to niko ne može podnijeti; susret s Njim je nagrada za vjernike na onom svijetu, a ne za nevjernike na ovome.
• Vjernik treba biti ponizan i skroman, čuvati se oholosti, i prihvatiti istinu onog trenutka kada mu postane jasna, bez postavljanja uvjeta i odugovlačenja.