Sura El-Furkan — Ajet 49

Značenje riječi:

• Beldeten meyten – mrtva, bezplodna zemlja u kojoj nema bilja ni života.
• En’amen – stoka: kamile, goveda, ovce i koze.
• Enâsiyye – ljudi, množina od riječi "insî" (čovjek).

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah spominje jedan od Svojih velikih znakova i blagodati – spuštanje kiše s neba. Objašnjava da je svrha tog spuštanja oživljavanje mrtve, bezvodne i neplodne zemlje. Kada kiša padne na takvo tlo, ono biva prožeto vodom, pa iz njega niče svakovrsno bilje, zelenilo i plodovi, i zemlja koja je bila mrtva postaje živa i plodna.

Zatim Allah spominje još jednu blagodat u toj kiši – napajanje stoke i ljudi. On je Taj Koji je stvorio stoku i ljude, i On im daje vodu iz tog istog spuštenog s neba. Tako se spominje da se tom vodom napaja mnogo stoke i mnogo ljudi, čime se ukazuje na ogromnu potrebu stvorenja za ovom blagodati.

Zanimljivo je da je u ajetu prvo spomenuta zemlja, pa onda stoka i ljudi, jer oživljavanje zemlje biljem i zelenilom je uzrok opstanka stoke i ljudi – kada zemlja oživi, stoka ima hranu, a kada stoka ima hranu, ljudi imaju hranu i sredstva za život.

Pouke iz ajeta:

• Ovo je jasan dokaz Allahove moći i savršenog upravljanja svemirom – On oživljava mrtvu zemlju i iz nje izvodi život, i to je podsjetnik na proživljenje nakon smrti.
• Voda je temelj života na Zemlji; bez nje nema opstanka ni za biljke, ni za životinje, ni za ljude. Zato je čovjek dužan biti zahvalan Allahu na ovoj blagodati i ne rasipati je.
• Ajet nas uči da je Allah, Gospodar svih svjetova, Onaj Koji se brine o Svojim stvorenjima – On ne samo da je stvorio stoku i ljude, nego im je osigurao i sredstva za život.
• Ponovno oživljavanje mrtve zemlje nakon suše je znak Allahove moći da će oživjeti i ljude nakon smrti radi polaganja računa, što budi nadu kod vjernika i strah kod onih koji su nemarni.
• Ova blagodat nas uči poniznosti pred Allahom i podsjeća da smo mi potpuno ovisni o Njemu u svakom trenutku – čak i u najosnovnijoj potrebi kao što je voda.