Sura Seba — Ajet 52

Značenje riječi:

• Et-tenâvuš (التَّنَاوُشُ): znači posezanje, dohvaćanje ili uzimanje nečega rukom; ovdje se misli na pokušaj stizanja do vjerovanja.
• Min mekânin be'îd (مِن مَّكَانٍ بَعِيدٍ): s dalekog mjesta, odnosno s mjesta koje više nije mjesto prihvatanja vjerovanja.

Tumačenje sure Seba', 52. ajet:

Kada nevjernici na Sudnjem danu ugledaju kaznu i suoče se sa stvarnošću koju su poricali, reći će: "Mi vjerujemo u njega (u Muhammeda, a.s., u Kur'an i u ono što je došlo od Allaha)!" Ali, kako će im sada biti moguće dohvatiti vjerovanje i pokajanje kada je vrijeme za to davno prošlo? Vjerovanje je bilo prihvatljivo u životu na dunjaluku, gdje je čovjek imao slobodnu volju i priliku da odabere pravi put. Sada, kada su prešli u ahiret, pred njima je samo obračun i kazna, a nema više prilike za pokajanje niti za dobra djela. Oni su poput onoga koji pokušava dohvatiti nešto što je fizički nemoguće dosegnuti — jer je mjesto prihvatanja vjerovanja bilo na dunjaluku, a oni su ga odbili. Sada, s mjesta koje je daleko od te mogućnosti, žele posegnuti za onim što je nepovratno izgubljeno.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijeme pokajanja je ograničeno: Ovaj ajet nas uči da je dunjaluk jedino mjesto gdje je pokajanje i vjerovanje prihvatljivo. Ko propusti ovu priliku, neće mu biti data druga. Zato trebamo žuriti s dobrim djelima i iskrenim pokajanjem dok smo živi.
2. Allahova milost je dostupna samo u ovom životu: Nevjernici će na Sudnjem danu zažaliti i poželjeti vjerovati, ali njihovo vjerovanje tada neće biti primljeno. Ovo nas podsjeća da je Allahova milost široka i otvorena za sve koji se Njemu obrate u ovom životu, ali nakon smrti vrata milosti se zatvaraju.
3. Ne odlaži dobra djela: Čovjek često misli da ima još vremena, ali smrt dolazi iznenada. Ovaj ajet nas podstiče da ne odlažemo vjerovanje, pokajanje i dobra djela, jer niko ne zna kada će mu doći kraj.
4. Kur'an je istina koju treba prihvatiti odmah: Oni koji su poricali Kur'an i Poslanika, a.s., na Sudnjem danu će priznati istinu, ali priznanje tada neće imati nikakve vrijednosti. Zato je mudrost da čovjek prihvati istinu čim mu dođe, bez odugovlačenja.
5. Strah od Sudnjeg dana vodi ka ispravnom životu: Svijest o tome da će svako vidjeti posljedice svojih djela i da neće biti druge prilike, čini čovjeka odgovornijim i predanijim Allahu u svakodnevnom životu.