Sura Sad — Ajet 41

Značenja riječi:

• Nusb (نُصْب): tegoba, umor, iscrpljenost i napor.
• Azab (عَذَاب): bol, patnja i kazna – ovdje se misli na bol bolesti.

Tumačenje ajeta:

O, Muhammede, spomeni Našeg roba Ejjuba (a.s.) i njegovu strpljivost i predanost kada je zavapio svome Gospodaru: "Gospodaru moj, šejtan me je pogodio tegobom i patnjom!" – misleći na gubitak imetka, porodice i zdravlja. On je to pripisao šejtanu kao uzroku, iako sve dolazi od Allaha, iz poštovanja prema Allahu i ne pripisujući Mu ono što bi moglo izazvati prigovor. Ejjub je (a.s.) bio u velikoj nevolji – bolest ga je pritisla, tijelo mu je oslabilo, a imetak i djeca su mu nestali – pa se obratio Allahu skrušeno i ponizno, moleći Ga da ga oslobodi te patnje, jer je znao da samo On može otkloniti nevolju.

Pouke iz ajeta:

• Vrijednost spominjanja Allahovih vjerovjesnika i robova – u njihovim pričama je pouka i utjeha za vjernike.
• Strpljenje u nevolji i obraćanje Allahu u teškim trenucima je put spasa – Ejjub (a.s.) je pokazao da se čovjek ne treba stidjeti molitve i priznanja svoje nemoći pred Gospodarom.
• Lijep ophođenje prema Allahu u govoru – Ejjub je bol pripisao šejtanu, a ne Allahu, iz dubokog poštovanja, što nas uči kako da se obraćamo Uzvišenom.
• Nevolje i bolesti su iskušenje kojim Allah provjerava strpljenje Svojih robova, a nagrada za strpljive je velika – ova priča ulijeva nadu da svaka patnja ima kraj i da je Allahova milost blizu onima koji Ga zovu.