Sura En-Nisa — Ajet 148

Značenja riječi:

• el-Džehr (الجهر): javno izgovaranje, glasno kazivanje.
• es-Su' (السوء): ružan govor, kleveta, psovka, spominjanje nečijih mana.
• Men zalime (من ظُلم): onaj kome je učinjen zulum (nepravda).

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, ne voli da se ružne riječi javno izgovaraju, bilo da je riječ o kleveti, psovci, ogovaranju ili spominjanju nečijih mana na glas. To je kod Njega omraženo djelo i na njega se odnosi prijetnja kaznom. Međutim, izuzetak je učinjen za onoga ko je zulumom pogođen – njemu je dozvoljeno da javno spomene nepravdu koja mu je učinjena, da se požali na svog zulumćara, da opiše ono što mu je ovaj uradio, pa čak i da se Allahu požali na njega i da ga prokune u mjeri u kojoj je to opravdano. Ovo je dozvoljeno samo u svrhu traženja pravde i zaštite, a ne iz osvete ili mržnje.

Ipak, strpljenje i praštanje su bolji i vrjedniji za vjernika, jer je oprost bliži bogobojaznosti. Onaj ko se suzdrži od uzvraćanja ružnim riječima, pa čak i kada ima pravo na to, kod Allaha će naći veliku nagradu.

Na kraju ajeta, Allah nas podsjeća da je On Sem'i – Onaj koji sve čuje, i Alim – Onaj koji sve zna. On čuje sve ono što javno izgovarate, ali zna i ono što u dušama krijete – vaše namjere, želje i misli. Zato se bojte Allaha i u onome što govorite i u onome što namjeravate, jer ništa od toga Njemu nije skriveno.

Pouke iz ajeta:

1. Islam je vjera lijepog govora i lijepog ponašanja – vjernik se čuva ružnih riječi i ne izgovara ih, čak i kada je u pravu.
2. Allahova pravda je savršena – On ne ostavlja zulumćara bez odgovornosti, ali daje pravo potlačenom da traži svoju pravdu na dozvoljen način.
3. Strpljenje i oprost su viši stepen vjere – ko oprosti, Allah će ga uzvisiti i nagraditi.
4. Svijest o tome da nas Allah čuje i vidi, i da zna naše namjere, čuva nas od grijeha i podstiče na iskrenost u svim postupcima.
5. Ovaj ajet nas uči da se obraćamo Allahu u nevolji – On je taj koji čuje potlačenog i koji će mu pomoći na najbolji način.