Sura En-Nisa — Ajet 64

Značenje riječi:

• Lijutā'a bi-idhnillāh – da mu se pokoravaju Allahovom dozvolom i odredbom.
• Zalemū enfusehum – oštetili su sami sebe činjenjem grijeha.
• Tevvāben – Onaj Koji prima pokajanje i vraća Svoju milost robu koji se kaje.
• Rahīmen – Milostiv prema Svojim robovima.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, obavještava da nije poslao nijednog poslanika osim da mu se ljudi pokoravaju u onome što im naređuje i što im zabranjuje, ali to pokoravanje nije samo po sebi, nego Allahovom odredbom i Njegovom uputom. Pokornost poslaniku je u stvari pokornost Allahu, jer poslanik ne govori od sebe, nego prenosi Allahovu objavu.

Zatim Allah upućuje na veliku milost i lijepi put pokajanja: da su oni koji su sebi učinili zulum – počinivši grijehe, poput traženja presude od taguta (lažnih sudija) ili drugih prestupa – došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za njegova života, priznali svoje grijehe, pokajali se i zatražili oprost od Allaha, a Poslanik bi također za njih zatražio oprost, oni bi sigurno našli da je Allah Onaj Koji prima pokajanje i da je Milostiv prema njima. To je dokaz da je traženje oprosta od strane Poslanika, uz iskreno pokajanje, uzrok Allahovog oprosta i milosti.

Pouke iz ajeta:

• Obaveza je pokoravati se poslanicima, a njihova poslušnost je put do Allahovog zadovoljstva.
• Vrata pokajanja su otvorena svakom griješniku, ma koliko grijeh bio velik, ako bude iskren u pokajanju.
• Dolazak kod učenjaka i iskrenih vjernika radi traženja oprosta i savjeta je pohvalan čin, posebno kada je praćen iskrenim kajanjem.
• Allahova milost obuhvata one koji se Njemu obraćaju i traže oprost, i On ih ne odbija praznih ruku.
• Ova priča je poziv svakom muslimanu da ne očajava u Allahovoj milosti i da se uvijek vraća Allahu, ma koliko puta pogriješio.