Sura El-Ma'aridž — Ajet 25

Značenje riječi:

• Es-Sâil (السائل): onaj koji traži pomoć i potrebu izražava riječima.
• El-Mahrûm (المحروم): onaj koji je uskraćen, a ne pita – stidljivi i suzdržani siromah koji ne prosi, pa ga ljudi često previde.

Tumačenje ajeta:

U prethodnim ajetima Allah je spomenuo da je čovjek stvoren nestrpljivim i tvrdičkim – kada ga zadesi zlo, očajan je i pun tuge, a kada mu dođe dobro, uskraćuje i ne dijeli. Zatim je izuzet od toga one koji su dosljedni u namazu i čuvaju ga, te je među njihovim osobinama naveo i ovu: oni u svojim imecima imaju tačno određen dio – to je zekat i dobrovoljna davanja koja su propisana – i taj dio daju:

1. Es-Sâilu – onome koji pita i traži pomoć, bilo da traži novac, hranu ili bilo koju vrstu podrške;
2. El-Mahrûmu – onome koji je uskraćen, a ne pita – poput čovjeka koji je izgubio imetak, ili je pogođen nesrećom, ili je pošten i suzdržan pa ne traži od ljudi, iako je u stvarnoj potrebi. Takvog treba prepoznati i pomoći mu iako ne pita.

Ovi vjernici ne zaboravljaju pravo siromaha u svojim imecima, jer smatraju da je to Božije pravo koje im je povjereno, a ne puki znak darežljivosti.

Pouke iz ajeta:

• Islam nije samo vjera obreda i molitve, već vjera društvene solidarnosti i brige o drugima – namaz i pomaganje siromaha idu zajedno.
• Lijepo je pomoći onome ko pita, ali je još veća vrlina prepoznati potrebu onoga ko se stidi da pita – to je znak visokog morala i osjećaja za druge.
• Imetak nije samo lično vlasništvo, već u njemu postoji pravo drugih – to nas uči da nismo potpuni vjernici dok ne dijelimo sa onima kojima je potrebno.
• Ova osobina čisti srce od tvrdičluka i škrtosti, i približava čovjeka Allahu, jer On voli one koji dijele i pomažu.