Sura Junus — Ajet 97

Značenje riječi:

• آيَةٌ (ajet): znak, dokaz, čudo.
• الْعَذَابَ الْأَلِيمَ (el-azab el-alim): bolna, mučna kazna.

Tumačenje ajeta:

Allah, dž.š., u ovom ajetu govori o tvrdoglavosti i upornosti nevjernika u njihovom poricanju istine. Čak i kada bi im došli svi znaci i dokazi – bili oni vjerske prirode poput poslanika i objave, ili prirodne prirode poput čuda i izvanrednih pojava – oni ne bi povjerovali sve dok vlastitim očima ne vide bolnu kaznu. Ali kada dožive taj užas, tada će povjerovati, no to vjerovanje im neće biti od nikakve koristi, jer će doći u trenutku kada je već kasno i kada se pokajanje ne prihvata.

Ovaj ajet ukazuje na to da nevjernici ne traže istinu, već izgovore za svoje nevjerovanje. Oni su tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, određene znakove, a kada su im dolazili, oni su ih i dalje odbijali. Njihovo srce je bilo zatvoreno za vjeru, pa im nisu pomagala ni najveća čuda, sve dok ih nije zadesila kazna koju više nisu mogli izbjeći.

Pouke iz ajeta:

1. Vjerovanje u trenutku kazne nije prihvaćeno – Čovjek mora žuriti s vjerovanjem i pokajanjem dok je prilika otvorena, jer kada dođe kazna, vrata pokajanja se zatvaraju.
2. Tvrdoglavost u nevjerovanju vodi u propast – Onaj ko odbija istinu uprkos jasnim dokazima, samo produžava svoju patnju i udaljava se od spasa.
3. Milost Allahova je prije kazne – Allah nam daje vremena i šalje nam znakove i opomene kako bismo se povratili prije nego što bude kasno. To je dokaz Njegove beskrajne milosti prema Svojim robovima.
4. Znakovi i dokazi ne koriste onome ko ne želi vidjeti – Istina se ne prihvata srcem koje je zatvoreno i koje ne želi da se otvori. Zato je najvažnije imati iskrenu želju za uputom.
5. Poziv u islam mora biti uporan i jasan – Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporno prenosio poruku uprkos odbijanju, tako i mi trebamo biti strpljivi u pozivanju drugih, znajući da uputa dolazi samo od Allaha.