Sura Hud — Ajet 59

Značenje riječi:

• Džehadu (جَحَدُوا) – poricali su, odbijali su priznati.
• Džebbar (جَبَّارٍ) – silnik, onaj koji se oholo ponaša i tlači.
• Anid (عَنِيدٍ) – onaj koji tvrdoglavo odbija istinu i ne popušta, koji se suprotstavlja onome što je ispravno.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah, nakon što je spomenuo sudbinu naroda Ad, ukazuje na njihov tragičan kraj i kaže: "I to je bio narod Ad!" – oni su uništeni i nestali su sa lica zemlje, a ostali su samo njihovi tragovi i ruševine kao opomena. Njihova sudbina bila je posljedica njihovog ponašanja: poricali su znakove i ajete svoga Gospodara koji su im dolazili preko poslanika, nisu ih priznavali niti su im vjerovali. Nisu poslušali Njegove poslanike – a iako je njima poslan samo jedan poslanik, Hud, alejhisselam, oni su ga odbacili, a odbacivanje jednog poslanika znači odbacivanje svih poslanika, jer svi oni pozivaju istoj istini. Zatim su slijedili naređenje svakog silnika koji tvrdoglavo odbija istinu – to jest, slušali su i pokoravali se svojim glavešinama i vođama koji su bili oholi, koji su tlačili narod i koji su se uporno suprotstavljali istini, ne prihvatajući je ni pod kojim uvjetima. Oni su napustili put poslanika i krenuli za svojim zabludjelim vođama, što ih je dovelo do propasti.

Pouke iz ajeta:

• Oholost i tvrdoglavo odbijanje istine vode čovjeka i zajednicu u propast, kao što je to bio slučaj sa narodom Ad.
• Čovjek treba biti oprezan koga slijedi i kome se pokorava; slijeđenje silnika i onih koji odbijaju istinu je put ka uništenju.
• Odbacivanje jednog poslanika je odbacivanje svih poslanika, jer je njihova poruka jedna – poziv Allahu, Jedinom.
• Pokornost Allahu i Njegovim poslanicima je jedini put spasa i uspjeha, dok je pokornost ljudima koji pozivaju u zabludu uzrok nesreće na ovom i onom svijetu.
• Uzvišeni Allah je pravedan u svom sudu; On ne uništava narode bez razloga, već nakon što im pošalje poslanike i upozorenja, pa je svako odgovoran za svoj izbor.