Sura Ibrahim — Ajet 26

Značenja riječi:

• kelime-tun habîsetun – nečista, loša riječ, a to je riječ nevjerstva i širka.
• habîsetin – loša, nečista (odnosi se na drvo).
• ictusset – iščupana je iz korijena, potpuno uklonjena.
• karâr – ustaljenost, čvrstina, postojanost.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovom ajetu daje primjer loše riječi, a to je riječ nevjerstva i širka, i poredi je s lošim, nečistim drvetom – poput drveta handale (gorke tikve). To drvo je iščupano iznad zemlje, odnosno iz korijena je uklonjeno, tako da nema dubokih žila koje bi ga učvrstile u zemlji, niti ima stabilnosti ni postojanosti. Ono se ne može održati, nema ploda koji koristi, niti hladovine koja pomaže. Zbog svoje plitke i slabe korijenske mreže, svaki vjetar ga obori i uništi.

Tako je i s riječju nevjerstva i širka: ona nema postojanosti ni trajnosti, ne donosi nikakvo dobro, i njen vlasnik nema čvrstog uporišta ni na zemlji ni na nebu. Njegovo djelo se ne uzdiže ka Allahu kao dobro djelo, niti ima ikakve vrijednosti. Kao što loše drvo biva iščupano i nestaje, tako će i riječ nevjerstva i njeni sljedbenici nestati i propasti, dok će riječ vjerovanja i monoteizma ostati čvrsta i postojana, poput dobrog drveta čiji korijen je duboko u zemlji, a grane sežu prema nebu.

Pouke iz ajeta:

• Loša riječ i nevjerstvo nemaju nikakve trajnosti ni stabilnosti; oni su osuđeni na propast i nestanak, ma koliko privremeno izgledali jaki.
• Islam i vjerovanje u Allaha su temelj čvrstoće i postojanosti; ko se za njih uhvati, njegovo djelo je prihvaćeno i uzdignuto ka Allahu.
• Ovaj primjer nas uči da čovjek treba birati dobre riječi i dobra djela, jer će samo ono što je čisto i iskreno pred Allahom imati trajnu vrijednost.
• Ajet nas podsjeća da je širk (pripisivanje sudruga Allahu) najveća nepravda i da ono čovjeka lišava svakog dobra, kako na ovom, tako i na onom svijetu.