Sura El-Enbija — Ajet 96

Objašnjenje značenja riječi:

• Jedžudž i Medžudž (Ja'đudž i Me'đudž): dva naroda od potomaka Adema, čije je izlaženje jedan od velikih znakova Sudnjeg dana.
• Hadab: uzvišeno mjesto, brdo ili visija.
• Jensilun: žure, brzo se kreću i spuštaju.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava da će ova dva naroda ostati zatvorena iza Zul-Karnejnove brane sve dok Allah ne dozvoli njeno rušenje. Kada dođe to vrijeme, brana će biti otvorena, a Jedžudž i Medžudž će se u velikom broju i brzo kretati sa svih uzvišenja i visova zemlje, jureći u svim pravcima. Njihovo izlaženje je znak da je Sudnji dan blizu i da su počeli njegovi veliki predznaci. Ovaj ajet dolazi u sklopu opisa stanja nevjernika koji će tada, ugledavši te strahote, biti obuzeti užasom i kajanjem, shvativši da su bili nemarni prema vjerovanju i pripremi za taj dan.

Pouke iz ajeta:

• Veličina Allahove moći: On je taj koji je stvorio branu koja je zadržala ove narode, i On je taj koji će dozvoliti njeno rušenje u tačno određenom trenutku.
• Upozorenje na blizinu Sudnjeg dana i potreba da se čovjek pripremi za njega dobrim djelima i iskrenim vjerovanjem.
• Učenje da se ništa ne dešava slučajno, već da sve teče po Allahovoj odredbi i mudrosti, što jača vjerovanje muslimana u Božije upravljanje svemirom.
• Podsticanje na razmišljanje o znakovima koje je Allah spomenuo u Kur'anu, jer oni ukazuju na istinitost Objave i na to da je život na ovom svijetu prolazan i da slijedi vječni život.