Sura El-Enbija — Ajet 97

Značenje riječi:

• Šahisah (شَاخِصَةٌ) – ukočene, nepomične, širom otvorene oči koje se ne sklapaju.
• Vejl (وَيْلَنَا) – izraz propasti i teške nesreće; jao nama.
• Gaflet (غَفْلَةٍ) – nemar, nehaj, zanemarenost i odsutnost srca od istine.

Tumačenje ajeta:

Kada dođe čas koji je obećan – a to je Sudnji dan – i kada se ispune znaci koji mu prethode, tada će se približiti ta istinita prijetnja i pokazati svoje strahote. U tom trenutku oči onih koji nisu vjerovali ostat će ukočene i širom otvorene od užasa onoga što vide; neće treptati od silnog straha i zaprepaštenja. Oni će tada, u kajanju i očaju, uzviknuti: "Teško nama! Mi smo u životu na Zemlji bili nemarni i nehajni prema ovom Danu; nismo se za njega pripremali, nismo vjerovali u ono što su nam poslanici donosili." Zatim će priznati svoju krivicu i reći: "Nismo bili samo nemarni, nego smo bili i nepravedni – nepravdu smo činili sebi time što smo obožavali nekoga mimo Allaha i što smo činili grijehe."

Ovaj ajet opisuje stanje nevjernika na Sudnjem danu kada vide istinu koju su poricali, ali im tada kajanje više neće koristiti.

Pouke iz ajeta:

• Vrijeme je najdragocjenije što čovjek ima; ko ga provede u nemaru prema Allahu, požalit će na Danu kada žaljenje neće biti od koristi.
• Čovjek mora biti svjestan da će se svi pred Allahom naći i da će odgovarati za svoja djela, pa neka se pripremi za taj Dan dok je još u mogućnosti.
• Priznanje krivice na Sudnjem danu neće pomoći, zato je pametno priznati svoje greške i pokajati se još u životu na Zemlji.
• Strah od Sudnjeg dana treba čovjeka potaknuti na dobra djela i odvratiti ga od grijeha, jer taj dan je istina koja će se sigurno dogoditi.