Sura Eš-Šu'ara — Ajet 12

Značenje riječi:

• Rabb – Gospodaru moj
• Eḫāfu – bojim se, strahujem
• Jukezzibūn(i) – da će me smatrati lažovom, odnosno da će poreći moje poslanstvo

Tumačenje ajeta:

Musa, a.s., obraća se svome Gospodaru riječima punim poniznosti i iskrenosti: "Gospodaru moj, zaista se bojim da će me oni smatrati lažovom." Ovim riječima Musa izražava svoju ljudsku narav i prirodnu strepnju pred ogromnom odgovornošću koju mu je Allah povjerio. On se ne boji zbog sumnje u Allahovu pomoć, već zbog svijesti o težini poslanstva i tvrdoći srca faraonovog naroda.

Musa, a.s., znao je da će ga njegov narod odbaciti i poreći njegovu poruku, kao što su to činili i raniji poslanici. On je također nosio teret prošlog događaja – slučajnog ubistva Kibtija – zbog čega je strahovao da bi ga mogli kazniti ili čak ubiti prije nego što prenese Allahovu objavu. Ovaj strah nije bio znak slabosti vjerovanja, već prirodna ljudska reakcija na ogromnu odgovornost, te je Musa tražio od Allaha pomoć i podršku.

Ovaj ajet nas uči da su i najveći Allahovi poslanici bili ljudi sa ljudskim osjećanjima – strahom, brigom i zebnjom – ali su se upravo tim osjećajima obraćali svome Gospodaru, tražeći od Njega snagu, pomoć i olakšanje. To je najljepši primjer iskrene dove i predanosti Allahu.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek se smije i treba obratiti Allahu sa svojim strahovima i brigama, jer je On jedini koji može pružiti sigurnost i pomoć.
• Strah pred velikim odgovornostima je prirodan i ljudski, ali vjernik taj strah pretvara u dovu i oslanjanje na Allaha, a ne u očaj i predaju.
• Iskrenost u obraćanju Allahu – priznavanje svojih slabosti i potreba – znak je zrelog imana i bliskosti sa Gospodarom.
• Allah ne odbacuje dove Svojih robova, već im odgovara na najbolji način, kao što je odgovorio Musau i dao mu brata Haruna kao pomoćnika.
• Ova dova nas uči da se veliki zadaci ne preuzimaju bahato i samouvjereno, već sa strahopoštovanjem prema Allahu i sviješću o vlastitoj nemoći, uz potpuno povjerenje u Allahovu moć.