Sura Ali-Imran — Ajet 162

Značenja riječi:

• Bاء بسخط: vratio se noseći gnjev, odnosno zaslužio je i ponio sa sobom Allahov gnjev.
• Me’va: prebivalište, boravište.
• Masir: krajnje odredište, povratište.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, u ovom ajetu postavlja retoričko pitanje kojim ukazuje na veliku razliku između dva potpuno različita stanja i položaja. Da li je onaj ko je slijedio ono čime se postiže Allahovo zadovoljstvo – a to su vjerovanje u Allaha i činjenje dobrih djela – jednak onome ko je natovaren Allahovim gnjevom zbog nevjerovanja i činjenja grijeha, te je time sebi priskrbio boravište u Džehennemu?

Naravno da nisu jednaki! Onaj ko je slijedio Allahovo zadovoljstvo bit će nagrađen Džennetom i vječnim blaženstvom, dok će onaj ko je zaslužio Allahov gnjev završiti u Vatri. Odgovor je jasan: nikako nisu jednaki. Uzvišeni Allah ovim pitanjem želi probuditi savjest i ukazati na ogromnu razliku između puta sreće i puta propasti. Džehennem je najgore krajnje odredište i najružnije prebivalište za onoga ko je sebi priskrbio Allahovu srdžbu.

Pouke iz ajeta:

• Vjernik treba uvijek težiti Allahovom zadovoljstvu u svakom svom postupku, jer je to put ka sreći na oba svijeta.
• Ne postoji jednakost između dobra i zla, niti između onih koji slijede Allahovo zadovoljstvo i onih koji Ga svojim postupcima gnjave.
• Strah od Allahovog gnjeva i kazne je motivacija za činjenje dobrih djela i čuvanje od grijeha.
• Ajet nas uči da su posljedice naših postupaka neizbježne – ko čini dobro, dočekat će ga dobro, a ko čini zlo, suočit će se s njegovim posljedicama.
• Islam poziva na svjestan i odgovoran život u kojem čovjek uvijek ima na umu krajnje odredište i polaganje računa pred Allahom.