Sura Lukman — Ajet 19

Značenja riječi:

• Vak'sid: Budi umjeren, srednji put.
• Fī mešjike: U svom hodu.
• Vag'dud: Spusti, smanji.
• Min savtike: Od svoga glasa.
• Enkere: Najružniji, najodvratniji.
• L-savtu l-hemīr: Glas magaraca.

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, u okviru Lukmanovih savjeta svome sinu, naređuje umjerenost i skromnost u hodu – ne hodi bahato i oholo, ali ni presporo i mlitavo, već srednjim korakom koji odražava dostojanstvo i smirenost. Također, naređuje da se spusti glas i da se ne podiže bez potrebe, jer je vika i galama znak lošeg odgoja i nepristojnosti. Zatim dolazi razlog i pouka: najružniji i najomraženiji glas među svim glasovima jeste glas magarca, koji počinje jakim, prodornim urlanjem, a završava teškim, napornim dahtanjem – slično stanju onih koji će biti u Vatri. Ovo je snažna slika koja treba da odvrati čovjeka od podizanja glasa bez potrebe, jer time liči na najgori i najprezreniji glas u prirodi.

Pouke iz ajeta:

1. Islam je vjera umjerenosti i lijepog ponašanja – čak i u načinu hodanja i govora musliman treba da bude uzor.
2. Skromnost i poniznost su znaci vjere, dok su oholost i bahatost u hodu i govoru osobine koje Allah ne voli.
3. Glas je odraz čovjekove nutrine; ko je smiren u srcu, njegov je govor blag i ugodan, a ko je uznemiren, to se odražava na njegovom glasu.
4. Ova opomena nas uči da poštujemo druge i ne uznemiravamo ih vikom i galamom, jer je to ružno i u ovom svijetu i pred Allahom.
5. Kur'an koristi slikovite primjere iz svakodnevnog života kako bi ljudi lakše razumjeli i zapamtili pouku – a upravo je glas magarca najjasniji primjer ružnoće i neugodnosti zvuka.