Sura Ja Sin — Ajet 21

Značenja riječi:

• lā yes'elukum – ne traži od vas, ne zahtijeva od vas.
• ecran – nagradu, naknadu, plaću za ono što čini.
• muhtedūn – upućeni, oni koji su na Pravom putu i koji vode ka istini.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah prenosi riječi čestitog čovjeka koji je došao iz najudaljenijeg kraja grada, žureći, kada je saznao da su se stanovnici grada spremili ubiti ili mučiti Allahove poslanike. On im je rekao: "O narode moj, slijedite ove poslanike koje vam je Allah poslao! Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu imovinsku naknadu niti nagradu za prenošenje Allahove poruke – oni to čine iskreno radi Allaha. Oni su upućeni na ono što je dobro za vas na ovom i na onom svijetu, i pozivaju vas samo onome u čemu je vaša sreća i spas – a to je ibadet Allahu Jedinom."

Ovaj poziv ukazuje na jasnu mudrost: kada čovjek vidi da ga neko poziva u dobro bez ikakve lične koristi, bez traženja plaće ili nagrade, i kada je njegov poziv u skladu s razumom i zdravom prirodom (fitretom), to je jasan znak da je taj poziv istinit i da ga treba prihvatiti. Poslanici, alejhimusselam, nisu od ljudi tražili ništa – ni imetak, ni vlast, ni položaj – već su jedino željeli njihovo dobro i uputu.

Ovaj ajet također ukazuje na vrlinu onoga koji naređuje dobro i odvraća od zla, te na njegovu iskrenost i hrabrost, jer je ovaj čovjek javno stao uz poslanike i pozvao svoj narod da ih slijedi, iako je znao da ga zbog toga može zadesiti zlo.

Pouke iz ajeta:

1. Iskrenost pozivača je znak istine – Kada neko poziva u dobro ne tražeći od ljudi nikakvu materijalnu korist, to je jasan dokaz njegove iskrenosti i istinitosti njegovog poziva.
2. Vrlina onoga koji naređuje dobro i odvraća od zla – Ovaj čovjek iz ajeta je primjer hrabrog i iskrenog pozivača koji nije šutio pred zlom, već je ustao i pozvao svoj narod u dobro, iako je bio svjestan opasnosti.
3. Slijeđenje upućenih vodi ka sreći na oba svijeta – Oni koji su upućeni na Pravi put i koji pozivaju Allahu, njihovo slijeđenje je put ka dobru na dunjaluku i ahiretu.
4. Poslanici su najiskreniji pozivači – Oni nisu od ljudi tražili nikakvu nagradu, već su svoj poziv činili isključivo radi Allaha, želeći ljudima samo dobro.
5. Čovjek ne treba da šuti pred zabludom – Svaki musliman treba, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i upozorava na zlo, makar to bilo i u teškim okolnostima.