Sura Sad — Ajet 18

Značenje riječi:

• Sahharnā – potčinili smo, stavili smo u službu.
• Ju sebbiḥne – slave i veličaju Allaha.
• El-‘ašijj – kraj dana, vrijeme pred veče.
• El-išrāq – vrijeme kada sunce izlazi i sija, rano jutro.

Tumačenje ajeta:

U ovom ajetu Allah, džellešanuhu, govori o posebnoj počasti koju je darovao Svome vjerovjesniku Davudu, alejhis-selam. Allah je potčinio planine da budu uz njega i da zajedno s njim slave i veličaju Allaha. One su, Allahovom moći, ponavljale njegov tesbih (slavljenje Allaha) u dva dijela dana: u večernjim satima, kada dan završava, i u ranim jutarnjim satima, kada sunce izlazi i obasjava svijet. To je bio znak Allahove bliskosti s Davudom i potvrda njegovog visokog položaja. Planine, iako su nežive tvorevine, Allah im je dao sposobnost da osjete i izgovaraju tesbih zajedno s njim, što je čudo koje svjedoči o Allahovoj moći nad svim stvarima.

Pouke iz ajeta:

• Allahova moć je neograničena; On može učiniti da i nežive stvari poput planina slave i veličaju Njega, što nas podsjeća da je sve u svemiru pokorno Njemu.
• Vjerovjesnici su imali poseban odnos s Allahom, koji se očitovao kroz čuda i posebne počasti, a to nas uči da je bliskost s Allahom najveća vrijednost koju čovjek može postići.
• Slavljenje Allaha ujutro i navečer je odlika vjernika; ovaj ajet nas potiče da i mi redovno obavljamo zikr i tesbih u tim vremenima, slijedeći primjer vjerovjesnika.
• Planine, kao velike i čvrste tvorevine, slave Allaha, pa je čovjek, koji je razumno biće, dužan da još više bude predan u ibadetu i zahvalnosti prema Svome Gospodaru.
• Ovaj ajet nas uči poniznosti: kada vidimo da se sve u prirodi pokorava Allahu i slavi Ga, ne trebamo biti oholi, već trebamo prihvatiti Allahovu vlast i pokoriti Mu se s ljubavlju i poštovanjem.