Sura Gafir — Ajet 37

Značenja riječi:

• Esbabu-s-semavati: putevi i vrata nebesa.
• Fe ettali'a: da pogledam i vidim.
• Kadib: lažov.
• Zujjine: uljepšano je, prikazano lijepim.
• Sudde: odvraćen je, spriječen.
• Kajd: spletka, lukavstvo, plan.
• Tebab: propast, gubitak, uništenje.

Tumačenje ajeta:

Faraon je, odbijajući da povjeruje u Musaa i njegov poziv da se prizna jedan Gospodar svjetova, rekao svom pomoćniku Hamanu: "Izgradi mi visoku kulu od opeke, da bih se mogao popeti do puteva nebesa i njihovih vrata, pa da se popnem i pogledam prema bogu Musaa – onome za kojeg on tvrdi da je jedini Bog i da je iznad nebesa. Ja zaista mislim da je Musa lažov u tome što tvrdi da mi imamo gospodara iznad nebesa."

Na ovaj način, Faraonu je uljepšano njegovo ružno djelo – njegovo poricanje istine i njegovo ustrajavanje na zabludi – pa mu se činilo dobrim ono što je činio. Bio je odvraćen od pravog puta, puta upute i ispravnosti, zbog laži koja mu je prikazana lijepom. A Faraonova spletka i njegov plan – kojim je želio ljudima prikazati da je on u pravu, a Musa u zabludi, i da uništi istinu koju je Musa donio – nisu mu donijeli ništa osim propasti, gubitka i uništenja, kako na ovom svijetu tako i na onom.

Pouke iz ajeta:

1. Ustrajnost u neistini vodi u propast: Faraon je koristio sve moguće načine – gradnju kula, izgovore i spletke – da bi opovrgao istinu, ali sve je to bilo uzaludno i na kraju je završilo njegovom propašću. To nas uči da istina uvijek pobjeđuje, ma koliko se laž trudila da je sakrije.
2. Ljudski um je ograničen: Čovjek koji se oslanja samo na svoj um i poriče ono što ne može vidjeti svojim očima, poput Faraona koji je želio "vidjeti" Boga, zapravo pokazuje svoju ograničenost. Vjernik prihvata ono što je Allah objavio, znajući da Allahova moć nadilazi ljudsku percepciju.
3. Uljepšavanje loših djela je opasnost: Kada čovjek ustraje u grijehu, njegova loša djela mu se učine lijepim, pa ih ne vidi kao loša. Zato je važno da se vjernik stalno vraća Kur'anu i sunnetu kako bi razlikovao dobro od zla.
4. Spletke protiv istine su osuđene na neuspjeh: Koliko god neprijatelji islama planirali i spletkarili protiv vjernika, njihovi planovi su osuđeni na propast, kao što je bio slučaj sa Faraonom. To daje nadu i snagu vjernicima da se ne boje spletki, jer je Allahova pomoć blizu.
5. Veličina islama u oslobađanju čovjeka od oholosti: Faraon je bio ohol i odbio je priznati istinu iz uobraženosti. Islam poziva čovjeka na poniznost pred Allahom i priznanje svoje slabosti, što je put spasa na oba svijeta.