Sura El-Ahkaf — Ajet 11

Značenja riječi:

• إِفْكٌ – laž, izmišljotina.
• قَدِيمٌ – staro, davno izmišljeno.

Tumačenje ajeta:

Oni koji su porekli vjerovanje u Poslanika Muhammeda, a.s., i u ono što je donio, govorili su vjernicima: "Da je to u što vi vjerujete – a to je Kur'an i vjerovanje u Muhammeda – dobro i istinito, ne bi nas u tome pretekli ovi siromašni i slabi ljudi, poput Ammara, Bilala i Suhejba." Na taj način su pokazivali svoju oholost i prezir prema vjernicima, misleći da je vjera dostojna samo uglednih i bogatih ljudi.

A pošto oni nisu prihvatili Kur'an i nisu se uputili njime, kao što su se uputili vjernici, i pošto im je istina bila mrska, govorili su: "Ovo što Muhammed donosi je stara laž koju su izmislili prijašnji narodi, a on je samo prepričava." Na taj način su pokušavali osporiti vjerodostojnost Kur'ana i Poslanika, a.s., iako su duboko u sebi znali da je istina.

Pouke iz ajeta:

• Oholost i prezir prema siromašnim i slabim vjernicima ne umanjuje vrijednost vjere, niti je mjerilo istine. Istina se ne mjeri ugledom onih koji je prihvataju, već njenom sadržinom i jasnim dokazima.
• Nevjernici često odbacuju istinu ne zato što nema dokaza, već zato što im njihov ego i društveni status ne dozvoljavaju da prihvate ono što su prihvatili oni koje smatraju nižim od sebe.
• Kada čovjek odbije istinu, njegovo srce se sve više udaljava od nje, pa čak počinje izmišljati opravdanja i optužbe kako bi opravdao svoje odbijanje, nazivajući istinu laži.
• Ovi ajeti nas uče da istinska vrijednost čovjeka nije u njegovom bogatstvu ili položaju, već u njegovom srcu i spremnosti da prihvati istinu, ma ko je donosio.