Sura Ez-Zarijat — Ajet 39

Značenja riječi:

• تَوَلَّى – okrenuo se, odbio.
• بِرُكْنِهِ – sa svojom snagom, vojskom i moći; "rukn" doslovno znači ugao ili stub na kojem se nešto oslanja, pa se ovdje misli na njegovu moć i vojsku koja ga je podržavala.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Allah poslao Musaa, alejhi selam, faraonu i njegovim velikašima sa jasnim znamenjima i dokazima, faraon se oholo okrenuo od istine, oslanjajući se na svoju moć, vojsku i pratnju koja ga je podržavala poput stuba koji drži građevinu. Nije se udostojio ni razmisliti o onome što mu je Musa donio, već je, pun bahatosti i samouvjerenosti, rekao o Musau: "On je čarobnjak koji zavarava ljude svojom magijom, ili je luđak koji govori besmislice." Na taj način faraon je pokušao osporiti istinu i odvratiti ljude od vjerovanja, koristeći uobičajene optužbe kojima su nevjernici kroz historiju pokušavali omalovažiti Allahove poslanike.

Pouke iz ajeta:

1. Oholost i oslanjanje na moć – Faraon se oslonio na svoju snagu i vojsku, misleći da će ga to zaštititi od Allahove kazne. Ovo nas uči da se nikada ne trebamo oslanjati na materijalnu moć i položaj, jer je sva moć u Allahovim rukama, a On ponižava svakog oholog.
2. Ustrajnost poslanika – Musa, alejhi selam, nije klonuo duhom zbog faraonove bahatosti i uvreda. On je nastavio prenositi Allahovu poruku. Ovo je pouka svakom vjerniku da istina ne gubi na vrijednosti zbog toga što je neki odbacuju ili ismijavaju.
3. Prepoznavanje lažnih optužbi – Nevjernici su oduvijek optuživali poslanike za sihir (magiju) ili ludilo, jer nemaju argumente protiv istine. Vjernik treba biti čvrst u svom uvjerenju i ne pokolebati se pred takvim optužbama, znajući da su one znak nemoći onih koji ih izgovaraju.
4. Posljedice odbijanja istine – Faraonovo odbijanje istine i njegova oholost doveli su ga do propasti i na dunjaluku i na ahiretu. Ovo nas podsjeća da je prihvatanje istine i pokornost Allahu put spasa, a odbijanje istine vodi u propast.