Sura El-Kalem — Ajet 15

Značenje riječi:

• تُتْلَىٰ – uči se, kazuje se.
• آيَاتُنَا – Naši ajeti, odnosno Kur'an.
• أَسَاطِيرُ – laži, izmišljotine, bajke i priče bez ikakve osnove.
• الْأَوَّلِينَ – prijašnjih naroda i zajednica.

Tumačenje ajeta:

Kada se ovom nevjerniku, koji je opisan u prethodnim ajetima – da je mnogo zaklinjač, prezren, klevetnik, hodač s ogovaranjem, škrt, prestupnik, grješnik, nasilnik i nezahvalnik – uče Naši ajeti, odnosno objavljuje se Kur'an, on ne razmišlja o njima niti ih prihvata, već odmah kaže: "To su samo priče i izmišljotine prijašnjih naroda, ništa drugo do legende i bajke." Na taj način poriče istinu i odbija je, ne trudeći se da razmisli o njenom sadržaju i dokazima koje nosi.

Ovaj ajet ukazuje na tvrdoglavost i oholost onih koji su se okrenuli od Istine, pa iako im dolazi jasan dokaz, oni ga odbacuju riječima koje nemaju nikakvog utemeljenja, samo kako bi opravdali svoje nevjerovanje i ostali u svom uobraženom stavu.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek koji je zaglibio u oholost i grijehe neće prihvatiti Istinu čak ni kada mu dođe na najjasniji način, već će je odbaciti s izgovorima i omalovažavanjem.
• Oponašanje nevjernika u njihovim stavovima i riječima vodi čovjeka u propast, zato je vjernik dužan da se čuva takvih osobina.
• Kur'an je najveći dokaz Istine, a oni koji ga odbacuju bez razmišljanja gube najveću korist i ostaju u tami neznanja.
• Vjernik treba da bude ponizan pred Istinom i da je prihvati čim mu postane jasna, bez obzira na lične želje ili interese.
• Ove osobine – poput klevete, ogovaranja, škrtosti i prestupa – znak su pokvarenosti srca, i svaki musliman treba da ih se kloni i traži utočište kod Allaha od njih.