Sura El-A'raf — Ajet 72

Značenja riječi:

• "Dabir" – korijen, odnosno posljednji trag; "odsjeći dabir" znači potpuno istrijebiti, tako da ne ostane niko ko bi nastavio lozu ili spomen.
• "Rahmet" – milost, posebna Božija naklonost.
• "Ajat" – znakovi, dokazi, ovdje se misli na Božije ajete i poruke.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je narod Adov odbio vjerovati i nastavio u svom tvrdoglavom poricanju, došla je Božija kazna – strašni vjetar koji ih je uništio. U ovom ajetu Allah nas obavještava da je spasio svog vjerovjesnika Huda i one koji su s njim vjerovali, iz Svoje milosti. To nije bila nagrada za njihove zasluge, već čista Allahova milost prema vjernicima.

Zatim Allah kaže da je "odsjekao korijen" onih koji su poricali Njegove ajete – to znači da ih je potpuno istrijebio, tako da niko od njih nije ostao živ. Uništenje je bilo potpuno i konačno.

Na kraju ajeta stoji: "i nisu bili vjernici" – ovo je naglašavanje razloga njihove propasti. Oni nisu samo poricali istinu, već su u svom srcu bili potpuno lišeni imana. Njihovo poricanje nije bilo iz neznanja, već iz tvrdoglavosti i oholosti, pa su stoga zaslužili kaznu.

Pouke iz ajeta:

1. Milost Allahova je ključ spasa – niko ne ulazi u spas svojom snagom ili zaslugom, već Allahovom milošću. To nas uči poniznosti i stalnoj potrebi za Allahovom naklonošću.
2. Vjera spašava, a poricanje uništava – cijela historija naroda Adov je dokaz da je iman jedini put ka uspjehu, a njegovo odsustvo vodi u propast, ma koliko čovjek bio moćan ili bogat.
3. Allahova kazna je sigurna za one koji poriču – niko ne može pobjeći od Allahove odredbe. Oni koji su mislili da su jaki i nepobjedivi, postali su pouka kasnijim generacijama.
4. Vjernici nikada nisu sami – iako su bili malobrojni u odnosu na svoj narod, Allah ih je zaštitio i spasio. To je utjeha za sve vjernike koji se osjećaju usamljeni u svom okruženju.
5. Uzrok propasti je kombinacija poricanja i neimanja – ajet naglašava da oni "nisu bili vjernici", što znači da je njihovo poricanje bilo duboko ukorijenjeno u srcu, a ne samo na jeziku. To nas uči da vjera mora biti iskrena u srcu, a ne samo vanjski čin.