Sura Nuh — Ajet 27

Značenje riječi:

• tezerhum – ostaviš ih, ne kazniš ih.
• yudillû – odvest će u zabludu, skrenuti s pravog puta.
• fâdžir – onaj koji je napustio pokornost Allahu i ogrezao u grijehu.
• keffâr – izrazito nezahvalan, onaj koji uporno poriče Allahove blagodati i čini veliki širk.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je poslanik Nuh, alejhi selam, izgubio svaku nadu u vjerovanje svoga naroda, obratio se svome Gospodaru molbom da ne ostavi nijednog nevjernika živog na Zemlji. Zatim je obrazložio razlog ove molbe: “Gospodaru moj, ako ih ostaviš i ne kazniš, oni će Tvoje robove koji su vjerovali odvesti u zabludu i skrenuti ih s puta istine. Oni neće prestati pozivati u širk i nevjerstvo, a njihovo potomstvo neće biti bolje od njih – oni će rađati samo djecu koja su sklona grijehu, koja napuštaju pokornost Tebi i koja su izrazito nezahvalna na Tvojim blagodatima, ne priznajući Tvoje jedinstvo.”

Ovaj ajet pokazuje koliko je duboko Nuhovo poznavanje svoga naroda – on je među njima proveo gotovo hiljadu godina, pozivajući ih noću i danju, javno i tajno, ali su oni ustrajali u tvrdoglavosti. Zato je molio Allaha da ih uništi, jer je znao da od njih nema nade u dobro, te da će njihovo postojanje samo povećati zabludu i udaljiti ljude od vjere.

Pouke iz ajeta:

• Vjernik treba biti pronicljiv i svjestan opasnosti koju nevjernici i griješnici predstavljaju za zajednicu, te se čuvati njihovog utjecaja.
• Briga za očuvanje vjere i zaštita slabih vjernika od zablude je velika odgovornost koju treba imati svaki pozivač u islam.
• Odgoj djece i briga o njihovoj vjeri je od najvažnijih stvari, jer loše okruženje i nevjerničko društvo ostavljaju traga na potomstvo.
• Dova je oružje vjernika – kada čovjek iscrpi sve ljudske mogućnosti u pozivanju u dobro, obraća se Allahu sa skrušenošću i povjerenjem u Njegovu mudrost i odluku.