Sura Abese — Ajet 1

Značenje riječi:

• "Abese" – namrštio se, izobličio lice.
• "Ve tevellâ" – okrenuo se, odvratio svoje lice.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, na početku sure "Abese" ukazuje na jedno dešavanje koje se odigralo između Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i jednog od vjernika. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namrštio je lice i okrenuo se od slijepog ashaba Abdullah ibn Ummi Mektuma, radijallahu anhu, koji mu je došao tražeći pouku i želeći da nauči o islamu. U tom trenutku Poslanik je bio zauzet razgovorom s uglednim ljudima iz redova Kurejšija, nadajući se da će ih pridobiti za islam, pa je zbog toga pokazao nezadovoljstvo prema ovom siromašnom i slijepom čovjeku.

Ovaj ajet predstavlja blagi ukor Uzvišenog Allaha Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog tog postupka, iako je on bio učinjen iz iskrene želje da se uglednici Kurejša upute na pravi put. Međutim, Allah je time želio naučiti vjernike da je svaki čovjek jednak pred Allahom i da niko nema prednost nad drugim osim po bogobojaznosti.

Pouke iz ajeta:

1. Uzvišenost iskrenog traženja znanja – Abdullah ibn Ummi Mektum je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao: "O Allahov Poslaniče, pouči me onome što te je Allah naučio", pokazujući time koliko je vrijedno kada čovjek iskreno traži znanje i uputu.
2. Jednakost ljudi pred Allahom – Ovaj događaj uči nas da nijedan čovjek, ma koliko bio siromašan ili slab, ne smije biti zapostavljen u korist moćnih i bogatih. Svaki čovjek zaslužuje pažnju i poštovanje.
3. Ljubav prema svim ljudima – Islam nalaže da se prema svakom čovjeku odnosimo s poštovanjem, bez obzira na njegov društveni status, i da svako ima pravo na našu pažnju i pomoć u približavanju Allahu.
4. Uzvišenost Kur'ana i briga o njemu – Ovaj ajet nas podsjeća koliko je Kur'an velika blagodat i da je svako ko želi da ga razumije i živi po njemu – dostojan pažnje i poštovanja, ma ko bio.
5. Poniznost i iskrenost u pozivanju u islam – Poziv u islam ne smije biti zasnovan na razlikovanju ljudi po njihovom imetku ili položaju, nego na iskrenoj želji da se svako uputi na pravi put.