Sura Hud — Ajet 40

Značenja riječi:

• Fāra at-tannūr – voda je jako potekla i provrela iz peći za pečenje kruha, što je bio znak početka potopa.
• Zawjayni ithnayni – par, odnosno mužjak i ženka svake vrste.
• Sabaqa 'alayhi al-qawl – onaj nad kim je prethodno izrečena riječ o kazni, odnosno onaj za koga je već odlučeno da će biti uništen zbog nevjerovanja.

Tumačenje ajeta:

Kada je Nuh, alejhis-selam, završio izgradnju lađe po Allahovoj naredbi, došlo je vrijeme obećane kazne. Došla je Allahova naredba o uništenju nevjernika, a znak za početak potopa bio je taj da je voda izbila iz peći za pečenje kruha – što je bio jasan znak da je počelo ono čime im je prijećeno. Tada je Allah rekao Nuhu: ukrcaj u lađu od svake vrste životinja po par – mužjaka i ženku, kako bi se vrste očuvale nakon potopa. Zatim mu je rečeno da ukrca i svoju porodicu, osim onih nad kojima je već izrečena riječ kazne – a to su bili njegov sin Ken'an i njegova žena koji nisu vjerovali. Također mu je rečeno da ukrca i one koji su s njim vjerovali. A broj onih koji su povjerovali s njim bio je mali – svega nekoliko ljudi, i pored duge vremenske periode koju je proveo pozivajući svoj narod u vjeru.

Pouke iz ajeta:

Ovaj ajet nas uči da Allah, džellešanuhu, uvijek daje znakove i upozorenja prije spuštanja kazne, te da je Nuhovo strpljenje i ustrajnost u pozivanju naroda, uprkos malom broju onih koji su ga poslušali, primjer istinskog vjerovjesnika koji se ne predaje. Također nas uči da je vjera važnija od krvnih veza – Nuhov sin i žena nisu imali koristi od srodstva jer nisu vjerovali. Ajet nas podsjeća i na Allahovu milost prema vjernicima – On ih je spasio, a nevjernike kaznio, te da je spas u pokornosti Allahu i Njegovim poslanicima, bez obzira na to koliko je vjernika malo.