Sura Ibrahim — Ajet 39

Značenja riječi:

• "Vehebe" – darovao je, podario.
• "Alel-kiber" – u poodmakloj životnoj dobi, u starosti.
• "Isma'il" – njegov sin od Hadžere.
• "Ishak" – njegov sin od Sare.
• "Semî'ud-du'a" – Onaj Koji čuje i uslišava molbu.

Tumačenje ajeta:

Ovim ajetom Allahov poslanik Ibrahim, alejhi selam, izražava zahvalu i hvalu svome Gospodaru. On veliča Allaha i zahvaljuje Mu što mu je, uprkos poodmakloj životnoj dobi, podario dva sina – Ismaila i Ishaka. To je bio odgovor na njegovu raniju molbu u kojoj je tražio od Gospodara da mu podari potomstvo od dobrih i čestitih ljudi. Ibrahim je, unatoč tome što je bio star i što je ljudski gledano bilo teško očekivati potomstvo, pokazao potpuno pouzdanje u Allaha i Njegovu moć. On potvrđuje da je njegov Gospodar, doista, Onaj Koji čuje molbu onoga ko Ga moli i Koji uslišava dove Svojih iskrenih robova. Ibrahim ovdje ne samo da zahvaljuje na primljenom daru, već i svjedoči o Allahovoj moći i blagodati koja nadilazi ljudske zakone prirode, jer je Allah kadar učiniti ono što ljudi smatraju nemogućim.

Pouke iz ajeta:

• Zahvaljivanje Allahu na blagodatima je odlika vjerovnika i znak iskrenog robovanja.
• Dova (molba) je moćno oružje vjernika – Ibrahim je svojom dovom dobio ono što je ljudski bilo teško zamisliti.
• Allah ne odbija molbu onoga ko Mu se iskreno obrati, čak i kada okolnosti izgledaju beznadne.
• Starost i nemoć nisu prepreka za Allahovu moć – On je kadar učiniti sve što želi.
• Potomstvo je velika blagodat i dar od Allaha, koju treba cijeniti i na njoj zahvaljivati.
• Vjernik treba uvijek zadržati nadu u Allahovu milost, bez obzira na vanjske okolnosti.