Sura El-Bekara — Ajet 93

Značenja riječi:

• Mísak (ميثاق): čvrst ugovor i obaveza.
• Tûr (الطور): brdo Sinaj, koje je podignuto nad njima.
• Bi kuvvetin (بقوة): s ozbiljnošću, predanošću i istrajnošću.
• Ušribû (أُشربوا): u njihova srca je prodrlo i ukorijenilo se.
• Bisemâ (بئسما): ružno je i loše ono što...

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, podsjeća sinove Israilove na još jedan događaj iz njihove prošlosti – kada je od njih uzet čvrst zavjet da će prihvatiti Tevrat i slijediti Musaa, alejhis-selam. Kada su pokazali neposluh i oglušili se na taj zavjet, Allah je nad njihove glave podigao brdo Sinaj kao prijetnju i zastrašivanje, i rečeno im je: "Primite ono što smo vam dali – Tevrat – s ozbiljnošću i predanošću, i poslušajte i pokorite se!" Oni su tada jezicima izgovorili: "Čuli smo", ali su svojim djelima pokazali suprotno – rekli su: "Čuli smo, ali smo odbili poslušati." Njihova srca su bila ispunjena ljubavlju prema teletu koje su obožavali, i to je prodrlo u njih do te mjere da im je postalo sastavni dio bića, zbog njihovog upornog nevjerstva.

Zatim je Uzvišeni Allah rekao Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Reci im: Ružno li je ono što vam vaš iman naređuje – ako zaista mislite da ste vjernici!" To je zato što su oni tvrdili da vjeruju u ono što im je objavljeno, a istovremeno su obožavali tele i odbijali pokornost Allahu. Pravi iman ne može narediti nevjerstvo i zabludu; ono što oni nazivaju imanom zapravo je puka tvrdnja bez ikakve stvarnosti.

Pouke iz ajeta:

1. Vjera nije samo riječ na jeziku – istinska vjera podrazumijeva pokornost srca i tijela. Oni koji samo izgovaraju "čujemo" a ne poslušaju, slični su sinovima Israilovim kojima je Allah uputio prijekor.
2. Ljubav prema grijehu kvari srce – kada čovjek dopusti da ljubav prema nečemu što je zabranjeno prodre u njegovo srce, to postaje prepreka između njega i istinske vjere. Zato je potrebno čuvati srce od vezanosti za ono što Allah ne voli.
3. Allahova milost prema čovječanstvu – i pored svih prekršaja koje su sinovi Israilovi počinili, Allah ih je upozoravao i pozivao na pokajanje, što pokazuje da je On milostiv i da ne želi propast Svojih robova.
4. Iman koji ne mijenja čovjeka na bolje nije pravi iman – vjera koja ne spriječava čovjeka od zla i ne upućuje ga na dobro, nije vjera koja je Allahu ugodna. Pravi vjernik je onaj čiji iman naređuje dobro i odvraća od zla.
5. Važnost iskrenosti u vjeri – čovjek mora biti iskren prema Allahu i prema sebi, jer tvrdnja bez djela nema vrijednosti pred Allahom, kao što je to bio slučaj sa sinovima Israilovim kada su tvrdili da vjeruju a postupali su suprotno.