Sura Eš-Šu'ara — Ajet 112

Značenje riječi:

• "Ve mâ ilmî" – "Kakvo ja imam znanje" – odnosno, ja ne poznajem ono što je skriveno u njihovim srcima i njihova unutrašnja djela.
• "Kânû ya'melûn" – "ono što su činili" – misli se na njihova djela i postupke, kako javne tako i one koje su činili u tajnosti.

Tumačenje ajeta:

Nuh, alejhi selam, odgovorio je svom narodu koji je tražio da otjera vjernike koji su ga slijedili, a među kojima su bili i ljudi skromnog imovinskog stanja i niskog društvenog položaja. On im je rekao: "Kakvo ja imam znanje o onome što oni rade?!" – Želeći time reći da on ne poznaje njihove tajne i ono što kriju u svojim srcima, niti je zadužen da ispituje i nadzire njihova djela. Njegova je obaveza samo da ih poziva Allahu, a sud o njihovim djelima pripada jedino Allahu, Uzvišenom. On nije poslan kao čuvar nad njima koji bi brojao i bilježio njihova djela, niti mu je naređeno da ih odbija od sebe na osnovu njihovog imovinskog stanja ili društvenog položaja. Vjerovanje se ne mjeri imetkom ni porijeklom, već iskrenošću prema Allahu. Ono što je njemu vidljivo od njih jeste da su povjerovali i slijedili ga, a ono što je skriveno – njihova iskrenost i unutrašnja djela – to zna jedino Allah, koji je Onaj Koji će ih suditi.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek je odgovoran samo za ono što je vidljivo i poznato, a ono što je skriveno u srcima prepušteno je Allahu, Uzvišenom.
• Ne treba suditi o ljudima na osnovu njihovog imetka, porijekla ili društvenog statusa, već na osnovu njihovog imana i djela koja su vidljiva.
• Vjernik ne treba da bude znatiželjan da ispituje tuđe tajne i unutrašnja stanja ljudi, niti da donosi sudove o njima na osnovu pretpostavki.
• Poslanici i vjernici ne prave razliku među ljudima zbog njihovog materijalnog položaja, jer je mjerilo kod Allaha bogobojaznost i iskreno vjerovanje.
• Lijepo je da čovjek bude skroman i da ne uzvisuje sebe nad drugima, te da ne odbacuje ljude zbog njihovog izgleda ili imovinskog stanja, jer je to suprotno putu vjerovjesnika.