Sura Eš-Šu'ara — Ajet 224

Značenje riječi:

• Eš-Šu'arā' – pjesnici.
• El-Ġāvūn – oni koji su zalutali, skrenuli s pravog puta, zavedeni i slijede strasti.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovom ajetu govori o pjesnicima koji su u vrijeme objavljivanja Kur'ana koristili svoj dar riječi za širenje laži, kleveta i ismijavanja vjerovjesnika. Oni su bili ti koji su svojim stihovima napadali islam i muslimane, a za njima su išli oni koji su već bili skrenuli s pravog puta – zavedeni ljudi koji su uživali u njihovim uvredljivim i lažnim riječima.

Ovi pjesnici su lutali poput izgubljenih, govoreći ponekad u korist jednih, a ponekad protiv njih, bez ikakvog načela i istine. Hvalili su one koji to ne zaslužuju, a omalovažavali su one koji su na istini. Govorili su ono što sami nisu činili, pretjerivali su u opisima i klevetama, napadajući čast nedužnih ljudi i uglednih žena.

Ovaj ajet je objavljen kao odgovor onima koji su govorili da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pjesnik i da je Kur'an plod njegove mašte. Allah je time jasno razdvojio Kur'an od poezije i poslanika od pjesnika, ukazujući na razliku između objave koja je istina i poezije koja je često laž i besmislica.

Pouke iz ajeta:

1. Čuvanje riječi je znak vjere – Ovaj ajet nas uči da riječi imaju veliku težinu i da ćemo odgovarati za ono što izgovorimo. Pjesnik koji koristi svoj dar za širenje laži i kleveta nije na pravom putu, dok onaj koji koristi riječi za istinu i dobro zaslužuje pohvalu.
2. Razlika između istine i laži – Kur'an je objava koja je čista istina, dok poezija koja služi laži i zabludi nema vrijednosti. Ovo nas uči da uvijek provjeravamo izvore i ne slijedimo slijepo one koji nemaju utemeljenje u istini.
3. Društvo koje čovjek odabere – Čovjek je poznat po onima s kojima se druži. Oni koji slijede zabludjele pjesnike i njihove laži pokazuju svoje stanje, dok oni koji slijede vjerovjesnike i učenjake na istini pokazuju svoju upućenost.
4. Odgovornost umjetnika i govornika – Svako ko ima dar govora, pisanja ili umjetnosti treba biti svjestan da će njegove riječi ili djela utjecati na ljude. Zato je dužnost svakog muslimana da svoj dar koristi za širenje dobra, a ne za širenje zla i razdora.
5. Islam ne zabranjuje poeziju, već laž – Islam nije zabranio pjesništvo kao takvo, već je zabranio ono što je u suprotnosti s istinom i moralom. Mnogi ashabi su bili pjesnici koji su svojim stihovima branili islam i vjerovjesnika, što pokazuje da je namjera i sadržaj ono što je presudno.