Sura El-Ankebut — Ajet 57

Značenje riječi:

• "Kullu nefsin" – svaka duša, odnosno svako živo biće.
• "Dha'ikatul-mevt" – koja će okusiti smrt, odnosno koja će iskusiti smrtnu muku i rastanak od života.
• "Summe ilejnā turdže'ūn" – zatim ćete Nama biti vraćeni, odnosno upućeni na polaganje računa.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj plemenitoj rečenici obraća se Svojim robovima, posebno vjernicima koji su bili pozvani na iseljavanje (hidžru) iz Mekke u Medinu, ali su oklijevali zbog straha od smrti, gubitka imetka ili rastanka od domovine. Allah ih podstiče i hrabri govoreći im: Ne bojte se smrti i ne dozvolite da vas strah od nje spriječi u onome što je ispravno i što Allah voli. Jer, smrt je neizbježna sudbina svakog živog bića – niko od nje ne može pobjeći, ni onaj ko ostane u svom domu, ni onaj ko se iseli. Svaka duša će okusiti smrt, bez obzira gdje se nalazila i koliko se trudila da je izbjegne. Smrt je čaša koju će svako popiti, kao što onaj koji kuša nešto osjeti njegov ukus – tako će svako osjetiti težinu i gorčinu smrti.

Zatim Allah pojašnjava da nakon smrti slijedi povratak Njemu – svi će ljudi biti vraćeni pred Allaha na Sudnjem danu, gdje će im biti nadoknađeno prema njihovim djelima. Oni koji su se iselili radi Allaha i radi očuvanja svoje vjere, bit će nagrađeni, a oni koji su zapostavili Allahove naredbe iz straha od smrti ili gubitka, suočit će se s posljedicama svog izbora. Ovaj ajet jasno pokazuje da smrt nije nešto što se može izbjeći ostankom na jednom mjestu, te da je jedino ispravno da čovjek živi onako kako Allah naređuje, a smrt će ga zateći gdje god bio. Bitno je da ga zatekne u stanju pokornosti Allahu i na putu koji je ispravan.

Pouke iz ajeta:

1. Smrt je neizbježna stvarnost svakog živog bića – niko od nje ne može pobjeći, ma gdje se nalazio i ma koliko se čuvao. Ova spoznaja čovjeka oslobađa od robovanja strahu i podstiče ga da život iskoristi na ono što je korisno za njegov vječni život.
2. Strah od smrti ne smije biti prepreka u činjenju dobra i izvršavanju Allahovih naredbi. Vjernik ne živi da bi izbjegao smrt, već da bi život proveo u pokornosti Allahu, a smrt će ga zateći na njegovom putu.
3. Nakon smrti slijedi povratak Allahu i polaganje računa. Ova istina čini vjernika svjesnim da njegova djela imaju posljedice, te ga podstiče da čini dobro i izbjegava zlo, znajući da će pred Allahom odgovarati za sve što je uradio.
4. Ovaj ajet tješi vjernike i ulijeva im nadu – oni koji se žrtvuju na Allahovom putu, makar izgubili život, imovinu ili domovinu, kod Allaha će naći bolju zamjenu i vječnu nagradu. Smrt nije kraj, već početak vječnog života koji je bolji i trajniji.