Sura Ali-Imran — Ajet 122

Značenja riječi u ajetu:

• Hemmett: Namjerile su, naumile.
• Taifetani: Dvije skupine, dva odreda.
• Tefšela: Da pokleknem, da se povuku iz straha i slabosti.
• Velijjuhuma: Njihov zaštitnik, pomagač i onaj koji upravlja njihovim poslovima.

Tumačenje ajeta:

Spomeni, o Poslaniče, ono što se dogodilo dvjema skupinama vjernika – Benu Seleme iz plemena Hazredž i Benu Harise iz plemena Evs – koje su činile krila vojske u bitci na Uhudu. One su pod utjecajem straha i slabosti namjerile da se povuku i vrate kućama kada se licemjer Abdullah ibn Ubjej povukao sa svojim sljedbenicima. Međutim, Allah ih je sačuvao i učvrstio, te ih je odvratio od te namjere, pa su nastavile put s Poslanikom, Allah ga blagoslovio i spasio. Allah je njihov zaštitnik i pomagač, On ih je podržao i učvrstio na borbi. Zato se vjernici trebaju u svim svojim stanjima i poslovima oslanjati samo na Allaha i Njemu predati svoje stvari, a ne na ljude i njihove snage.

Pouke iz ajeta:

• Allahova zaštita i pomoć su najveća sigurnost za vjernika; kada Allah nekoga uzme pod svoju zaštitu, niko mu ne može nauditi, a kada ga ostavi, niko mu ne može pomoći.
• Slabost i strah su ljudska priroda, ali pravi vjernik se bori protiv tih osjećaja oslanjajući se na Allaha i vjerujući u Njegovu pomoć.
• Vjernici se ne smiju uzdati u brojnost i opremu, niti u ljude i njihove planove, već se moraju pouzdati u Allaha, koji je najbolji čuvar i zaštitnik.
• Ovaj ajet ukazuje na vrlinu onih koji se pokaju i ustraju na putu vjere uprkos trenucima slabosti, te ih Allah nagrađuje svojom zaštitom i pomoći.
• Pouzdanje u Allaha (tevekkul) nije samo riječ na jeziku, već stvarno povjeravanje svih poslova Allahu i spokojstvo srca u Njegovoj odredbi, uz poduzimanje potrebnih uzroka.