Sura Ali-Imran — Ajet 86

Značenje riječi:

• "Kajfe" (كَيْفَ): upitna čestica koja izražava negodovanje i čuđenje – "kako je moguće?"
• "El-Bejjinat" (الْبَيِّنَاتُ): jasni dokazi, vidljivi znaci i argumenti koji potvrđuju istinitost Poslanika, a.s.
• "Ez-Zalimun" (الظَّالِمِينَ): oni koji čine nepravdu sami sebi time što svjesno odbacuju istinu nakon što im je postala jasna.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah postavlja pitanje kojim izražava čuđenje i negodovanje: Kako Allah može uputiti na pravi put i dati uspjeh u vjerovanju ljudima koji su počinili težak grijeh – koji su nakon što su vjerovali u Allaha i Njegovog poslanika, i nakon što su svjedočili da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zaista Allahov poslanik i da je ono što je donio – Istina, te nakon što su im došli jasni dokazi i argumenti koji potvrđuju tu istinitost – ipak odabrali nevjerstvo i okrenuli se od vjere?

Ovaj ajet ukazuje na to da je njihovo nevjerstvo nakon spoznaje istine najteži oblik nepravde i tvrdoglavosti. Oni su svjesno odbacili ono što su znali da je istina, i zato je Allahova uputa – koja je rezervisana za one koji iskreno traže istinu i koji su spremni da je prihvate – nemoguća za njih. Allah ne upućuje na pravi put one koji čine nepravdu, a to su oni koji svjesno biraju zabludu umjesto upute i nevjerstvo umjesto vjerovanja, iako su im dokazi bili jasni i nedvojbeni.

Ovo je upozorenje svima koji su spoznali istinu, a zatim je odbacili – njihovo stanje je beznadno u pogledu Allahove upute, jer su sami sebi zatvorili vrata milosti svojom tvrdoglavošću i nepravdom.

Pouke iz ajeta:

1. Veličina Allahove upute: Allahova uputa je najveća milost koju čovjek može dobiti, ali ona je rezervisana za one koji su iskreni u traženju istine i spremni da je slijede.
2. Težina svjesnog odbacivanja istine: Kada čovjek spozna istinu jasnim dokazima, pa je zatim svjesno odbaci, to je najteži oblik nepravde prema samom sebi, koji ga udaljava od Allahove milosti.
3. Važnost znanja i svjedočenja: Ajet podsjeća na veliku odgovornost onih koji su svjedočili istinitost Poslanika, a.s., i koji su dobili jasne dokaze – njihova obaveza je da ustraju na toj istini i da je ne napuštaju.
4. Upozorenje od licemjerstva i otpada od vjere: Ovo je snažno upozorenje svakom vjerniku da čuva svoj iman i da ne dozvoli da ga strasti, dunjalučke želje ili šejtanski utjecaji odvedu od vjere nakon što je upoznao njenu istinitost.
5. Pravda Allahova: Allah ne čini nepravdu nikome, ali oni koji sami sebi čine nepravdu svjesnim odbacivanjem istine – lišavaju se Allahove upute, što je potpuno pravedno.