Sura Ja Sin — Ajet 60

Značenje riječi:

• A'hedtu – uputio sam vam zapovijed i obavezu preko svojih poslanika.
• Ta'budu šejtana – da ne slušate šejtana i da mu se ne pokoravate u činjenju grijeha i neposlušnosti Allahu.
• Adovvun mubin – neprijatelj čije je neprijateljstvo jasno i očito, ne skriva ga.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah, obraćajući se ljudima na Sudnjem danu, ukorava ih i podsjeća ih na obavezu koju im je dao još na dunjaluku. On im govori: "Zar vam nisam naredio i zapovjedio, preko svojih poslanika i u svojim knjigama, o sinovi Ademovi, da ne robujete šejtanu i da ga ne slušate u onome što vas poziva od kufra i grijeha? Zar vam nisam rekao da je šejtan vaš jasni neprijatelj koji vam otvoreno želi zlo i koji vas odvodi od puta istine?"

Ovaj ajet je zapravo prijekor i opomena ljudima koji su na dunjaluku slušali šejtana i slijedili njegove stope, iako im je Allah još davno, preko Svojih poslanika, jasno stavio do znanja da je šejtan njihov neprijatelj broj jedan. On im je pokazao svoje neprijateljstvo još od vremena Adema, alejhisselam, kada je odbio da mu se pokloni i kada je zauvijek ostao neprijatelj ljudskog roda.

Pitanje u ajetu je potvrdnog karaktera, što znači da je odgovor očigledan – da, Allah im je to naredio i upozorio ih, ali su oni to zanemarili i slijedili šejtana. Ovim se pojačava njihova krivica i opravdanost kazne koju će dobiti.

Pouke iz ajeta:

1. Veličina Allahove milosti – Allah nas je još na dunjaluku upozorio na našeg najvećeg neprijatelja, šejtana, i nije nas ostavio bez upute i savjeta. To pokazuje Njegovu brigu prema Svojim robovima.
2. Šejtan je jasni neprijatelj – njegovo neprijateljstvo prema čovjeku nije tajno niti dvosmisleno; on je otvoreno pokazao svoju mržnju prema nama od samog početka stvaranja. Zato je čudno i nerazumno da čovjek sluša svog neprijatelja i odbija slušati svog Gospodara.
3. Pokornost šejtanu je robovanje – iako mi to ne primjećujemo, svako slijeđenje šejtana i činjenje grijeha na njegov poziv zapravo je vrsta robovanja njemu, što je najveće poniženje za čovjeka koji je stvoren da robuje samo Allahu.
4. Poslanici su prenosioci upozorenja – Allah je slao poslanike da upozore ljude na opasnost šejtana, što znači da je čovjek bez upute poslanika izgubljen i prepušten šejtanu.
5. Odgovornost je na čovjeku – nakon što je upozorenje stiglo, čovjek nema izgovora pred Allahom. Ovaj ajet nas uči da će svako biti pitan za svoje postupke i da neznanje nije opravdanje kada je uputa stigla.