Sura Sad — Ajet 36

Značenja riječi:

• Ruhā'an (رُخَاءً): blaga, povoljna, laka.
• Aṣāba (أَصَابَ): namjerio, uputio se, želio.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Sulejman, alejhis-selam, zatražio od svoga Gospodara oprost i posebno carstvo kakvo niko nakon njega neće imati, Allah je uslišao njegovu dovu i potčinio mu vjetar. Vjetar je, i pored svoje snage i žestine, postao blag i povoljan, te je tekao po Sulejmanovoj naredbi — kretao se onako kako je on želio i nosio ga tamo gdje je namjeravao ići. To je bio znak Allahove moći i odgovor na iskrenu molbu Njegovog vjerovjesnika. Vjetar je bio potčinjen Sulejmanu, a da je pri tome zadržao svoju prirodnu snagu i brzinu, ali je za njega bio blag i poslušan, te mu nije smetao ni u čemu. Ovaj ajet pokazuje kako Allah, kada želi počastiti Svog roba, potčinjava mu stvorenja koja su inače izvan ljudske moći.

Pouke iz ajeta:

• Dova je moćno oruđe vjernika; Sulejman je tražio od Allaha, i Allah mu je dao ono što je tražio.
• Allahova moć je neograničena — On je u stanju potčiniti čak i prirodne sile poput vjetra onome kome On to želi.
• Blagost i povoljnost u moći su bolje od grubosti; vjetar je bio snažan, ali je za Sulejmana bio blag — tako i vjernik treba biti blag u ophođenju, čak i kada ima snagu.
• Kada Allah da čovjeku moć i vlast, to je velika blagodat koja obavezuje na zahvalu i pokornost Allahu.