Sura Kaf — Ajet 7

Značenje riječi:

• Medednāhā – raširili smo je, rasprostrli.
• Revāsi – čvrste, nepomične planine.
• Zevdž – vrsta, vrsta bilja.
• Behīdž – lijep, divan, koji oduševljava svojim izgledom.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj časnoj rečenici podsjeća čovjeka na Svoju moć i mudrost u stvaranju Zemlje. On je Zemlju raširio i rasprostro, učinivši je prostranom i pogodnom za život. Zatim je u nju postavio čvrste planine koje je učinio stabilnim osloncima, da se Zemlja ne bi kolebala i tresla pod nogama njenih stanovnika. Zatim je iz nje izveo i uzgojio svakovrsno bilje i rastinje – svaku vrstu u paru, muško i žensko – koje je lijepog izgleda, ugodnog pogleda, koje raduje oko i dušu onoga ko ga posmatra. Ovaj ajet ukazuje na Allahovu savršenu moć, Njegovu brigu o stvorenjima i na to da je sve što je stvorio s mudrošću i u najljepšem obliku.

Pouke iz ajeta:

• Posmatranje prirode i njenih ljepota vodi čovjeka do spoznaje Allahove veličine i moći.
• Zemlja s planinama i biljkama nije nastala slučajno, već je djelo Mudrog i Moćnog Stvoritelja.
• Lijep izgled biljnog svijeta je dokaz Allahove ljubavi prema Svojim robovima, jer im je podario ono što raduje njihova srca i čini im život ugodnijim.
• Čovjek je pozvan da razmišlja o stvaranju i da kroz to jača svoj iman i zahvalnost prema Allahu.