Sura El-Lejl — Ajet 20

Značenje riječi:

• إِلَّا ابْتِغَاءَ – nego tražeći i želeći.
• وَجْهِ رَبِّهِ – lice Gospodara svoga, odnosno Njegovo zadovoljstvo i nagradu.
• الْأَعْلَى – Uzvišenog, Onoga koji je iznad svega.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet dolazi kao pojašnjenje i potvrda prethodnog opisa onoga ko će biti spašen od Vatre – a to je bogobojazni čovjek koji dijeli svoj imetak čisteći se time. Ovim riječima se naglašava da njegovo trošenje i davanje nije učinjeno iz bilo kakvih ovozemaljskih razloga, niti kao zahvalnost ili uzvraćanje usluge nekome ko mu je ranije učinio dobro. Naprotiv, njegov jedini cilj i namjera je da time postigne zadovoljstvo svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, i da zasluži Njegovu nagradu. On ne očekuje od ljudi ni zahvalnost ni protuuslugu, već sve čini iskreno, tražeći samo Lice svoga Gospodara – što je najviši stepen iskrenosti i čistog vjerovanja. Riječ "الْأَعْلَى" (Uzvišeni) ukazuje na Allahovu veličinu i uzvišenost nad svim stvorenjima, te da je On jedini dostojan da Mu se čovjek obraća svojim djelima i da od Njega očekuje nagradu.

Pouke iz ajeta:

• Iskrenost u djelima je temelj prihvaćenih postupaka; ono što se čini samo radi Allaha, a ne radi ljudi ili ovozemaljskih interesa, ima pravu vrijednost.
• Vjernik ne treba očekivati zahvalnost od ljudi za dobro koje čini, već nagradu jedino od Allaha, koji je Uzvišen i koji ne gubi trud onih koji čine dobro.
• Ovaj ajet nas uči da je najplemenitiji cilj svakog dobrog djela – traženje Allahovog zadovoljstva, što donosi smiraj srcu i duši, jer čovjek tada postaje slobodan od robovanja ljudima i njihovim očekivanjima.
• Islam poziva na čistoću namjere i iskrenost, što je put ka unutrašnjem miru i sreći na oba svijeta, jer onaj ko svoj život uredi prema Allahovom zadovoljstvu – Allah će ga nagraditi onim što ga ispunjava i čini sretnim.