Sura Jusuf — Ajet 17

Značenja riječi:

• Nestebiku – takmičili smo se u trčanju i gađanju strijelama.
• Meta'ina – naša odjeća i zalihe (prtljag).
• Bimu'min – onaj koji vjeruje, povjerava, potvrđuje istinitost.

Tumačenje ajeta:

Braća Jusufova, nakon što su ga bacili u bunar, došla su svom ocu Jakubu, a.s., plačući i sa lažnom viješću. Rekli su mu: "O oče naš, otišli smo da se takmičimo u trčanju i gađanju strijelama, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari i odjeće da ih čuva. Dok smo bili udaljeni, došao je vuk i pojeo ga." Zatim su dodali, znajući da ih otac neće lako povjerovati zbog njegove velike ljubavi prema Jusufu: "Ti nam nećeš vjerovati, čak i kada bismo govorili istinu, jer je tvoja ljubav prema Jusufu velika i sumnjaš u naše riječi."

Ovim riječima pokušali su stvoriti u oca sumnju u vlastitu procjenu i pripremiti ga na vijest, ali istovremeno su odali svoju krivicu – jer su došli sa košuljom na kojoj je bila lažna krv, a ne krv vuka, što je bio jasan dokaz njihove neiskrenosti.

Pouke iz ajeta:

1. Laž uvijek nosi znakove koji je razotkrivaju – koliko god lažov bio vješt, Allah će pokazati istinu, kao što je lažna krv na Jusufovoj košulji razotkrila laž braće.
2. Ljubav prema djetetu nije mana, već milost koju je Allah usadio u srca roditelja – Jakubova ljubav prema Jusufu bila je prirodna i čista, a braća su je zloupotrijebila u svojoj prevari.
3. Čovjek mora biti oprezan i ne povjerovati svakoj tvrdnji odmah, posebno kada postoje znaci koji ukazuju na neistinu – Jakub, a.s., je svojom pronicljivošću posumnjao u njihove riječi.
4. Zavist i mržnja vode čovjeka do najtežih grijeha – braća su zbog zavisti prema Jusufu počinila veliki grijeh, ali ih je Allah na kraju doveo do pokajanja i oprosta.
5. Strpljenje i povjerenje u Allaha su ključ izlaska iz svake nevolje – Jakub, a.s., je podnio ovu tešku vijest sa strpljenjem i predanjem Allahu, što je primjer za svakog vjernika.