Sura Jusuf — Ajet 16

Značenja riječi:

• "Išaa" (عِشَاءً): Vrijeme večeri, odnosno početak noći, nakon zalaska sunca.
• "Jebkun" (يَبْكُونَ): Plakali su, odnosno pretvarali se da plaču.

Tumačenje ajeta:

Nakon što su Jusufovi braća počinili ono što su počinili – bacili ga u bunar – došli su svom ocu Jakubu u vrijeme večeri, kada je mrak već počeo prekrivati zemlju, plačući. Njihov plač nije bio iskren, već je to bilo pretvaranje i glumatanje, kako bi što uvjerljivije odglumili tugu i žalost. Odabrali su večernje doba jer noć i mrak čovjeka čine smjelijim da izgovori ono što ne bi mogao lako izgovoriti danju, a također, tama skriva tragove laži na licima. Njihov cilj je bio da pripreme teren za lažnu vijest koju će saopćiti ocu – da je vuk pojeo Jusufa – i da svojom glumom plača učine tu vijest uvjerljivijom i manje sumnjivom.

Pouke iz ajeta:

1. Ovaj ajet nas uči da laž i obmana mogu biti vrlo vješto prikrivene, ali Allah najbolje zna šta je u srcima i On će na kraju razotkriti istinu, ma koliko se čovjek trudio da je sakrije.
2. Pokazuje nam koliko je važna iskrenost u ophođenju prema roditeljima – braća su se prema svom ocu odnosila s lažima i prevarom, što je jedan od najtežih grijeha, posebno prema roditeljima koji zaslužuju istinu i poštovanje.
3. Uči nas da čovjek ne treba suditi po vanjštini – plač i tuga ne moraju uvijek biti iskreni; zato je mudro osloniti se na Allaha i tražiti od Njega uvid u ono što je skriveno.
4. Ova priča nas tješi da su i najveći vjerovjesnici prolazili kroz teške kušnje, pa je strpljenje i pouzdanje u Allaha put spasa, kao što je Jakub a.s. pokazao strpljenje koje je na kraju urodilo plodom.