Sura En-Nahl — Ajet 17

Značenje riječi:

• Je li Onaj koji stvara – misli se na Allaha, džellešanuhu.
• kao onaj koji ne stvara – misli se na kumire i lažna božanstva koja nemaju moć stvaranja.
• Pa zar se nećete prisjetiti – zar nećete razmisliti i poučiti se.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, postavlja pitanje kojim poziva na razmišljanje: Može li se Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju, koji je stvorio čovjeka, životinje, biljke i sve što postoji – iz ničega, sa savršenstvom i mudrošću – izjednačiti s onima koji ne stvaraju ništa, koji su nemoćni i koji ne mogu ni sebi pomoći, a kamoli drugima? Zar se takvi kumiri i lažni bogovi mogu porediti sa Stvoriteljem svega?

Odgovor je jasan: nikako! Nema nikakve sličnosti između Stvoritelja i stvorenja, između Onoga koji daje život i onih koji su mrtvi, između Onoga koji upravlja svemirom i onih koji ne posjeduju ništa.

Zatim Allah ukazuje na zanemarivanje razuma: "Pa zar se nećete prisjetiti?" – zar nećete upotrijebiti svoj razum i shvatiti ovu očiglednu istinu? Zar nećete vidjeti da je jedino Allah dostojan ibadeta, jer On je Taj koji stvara, opskrbljuje i upravlja, dok su svi drugi – ma koliko ih veličali – samo stvorenja, nemoćna i ovisna o Njemu.

Pouke iz ajeta:

1. Ova ajeta nas uči da je razmišljanje o Allahovom stvaranju najbolji put ka spoznaji Njega i jačanju imana. Kada čovjek pogleda u svemir, u vlastito tijelo, u prirodu – vidjet će savršenstvo koje svjedoči o Veličini Stvoritelja.
2. Ajet nas upozorava na opasnost slijeđenja tradicije i običaja bez razmišljanja. Mnogi su narodi obožavali kumire samo zato što su to činili njihovi preci, a nisu se zapitali: da li ti kumiri zaslužuju ibadet?
3. Iz ovog ajeta učimo da je ibadet (obožavanje) isključivo pravo Onoga koji stvara i upravlja. Niko drugi – ni anđeo, ni poslanik, ni svetac, ni kumir – nema pravo na ibadet, ma koliko bio velik i moćan.
4. Ajet nas poziva na korištenje razuma i logike u vjeri. Islam nije vjera slijepog oponašanja, već vjera koja se temelji na uvjerenju i znanju, na razmišljanju i razumijevanju.
5. Kada čovjek spozna ovu istinu – da je Allah jedini Stvoritelj i da je jedino On dostojan ibadeta – njegovo srce se ispunjava ljubavlju prema Allahu, a njegov život dobiva smisao i svrhu. On postaje svjestan da nije stvoren uzalud, već da ima Uzvišenog Gospodara koji ga je stvorio i koji ga vodi ka sreći na oba svijeta.