Sura Merjem — Ajet 50

Značenja riječi:

• Lisāna sidqin: istinit jezik, odnosno lijep spomen i pohvala koju ljudi prenose.
• Aliyyan: uzvišen, visok, trajan i proslavljen.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo Allahove vjerovjesnike – Ibrahima, Ishaka i Jakuba – i njihove odabrane potomke, Uzvišeni Allah u ovoj plemenitoj rečenici govori o Svojoj posebnoj milosti prema njima. Kaže da im je darovao od Svoje milosti ono što se ne može izbrojati ni obuhvatiti – od vjerovjesništva, objave, znanja, dobra potomstva, bogatstva i svih blagodati koje su im bile potrebne u životu na ovom svijetu.

Zatim kaže da im je dao "jezik istine uzvišeni" – što znači da su ih ljudi spominjali na najljepši način, da su imali lijep spomen i pohvalu koja traje kroz generacije. Njihova imena se spominju s poštovanjem i divljenjem, i to ne samo među vjernicima, nego su ih svi narodi i sljedbenici različitih vjera priznavali i hvalili. To je čast koja je ostala zabilježena u historiji i koja se prenosi s koljena na koljeno, jer su oni bili uzori u vjeri, iskrenosti i predanosti Allahu.

Ovaj ajet ukazuje da Allah nagrađuje Svoje iskrene robove i u ovom svijetu – daje im lijep spomen među ljudima, tako da ih i oni koji ih nisu poznavali spominju s ljubavlju i poštovanjem.

Pouke iz ajeta:

• Allahova milost prema Njegovim odabranim robovima obuhvata i ovaj i budući život – On im daje i materijalne i duhovne blagodati.
• Lijep spomen i pohvala kod ljudi je jedna od Allahovih blagodati koju On daruje iskrenim vjernicima.
• Čovjek koji je iskren prema Allahu i predan Njegovoj vjeri, Allah će mu dati ugled i poštovanje u srcima ljudi, čak i ako on to ne traži.
• Vjerovjesnici su uzori svim ljudima – njihova imena i djela ostaju zabilježeni kao svjetionici upute i dobrote.
• Ovo nas podstiče da težimo dobrim djelima i iskrenosti, jer će nas Allah spomenuti lijepim spomenom i u ovom svijetu i na Sudnjem danu.