Sura El-Bekara — Ajet 140

Značenja riječi:

• El-Esbât: potomci od dvanaest Jakubovih sinova, odnosno dvanaest plemena među kojima su bili vjerovjesnici.
• Ketime šehadetin: skrivanje jasnog dokaza i istine koju je Allah potvrdio.
• Šehadeten indehu minellah: svjedočanstvo koje im je Allah dao u njihovim knjigama o istinitosti Muhammedovog poslanstva i da su Ibrahimovi potomci bili muslimani.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, upućuje pitanje sljedbenicima Knjige – jevrejima i kršćanima – koji su tvrdili da su Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub i vjerovjesnici iz njegovih potomaka bili na njihovoj vjeri. On im kaže: Zar vi tvrdite da su oni bili židovi ili kršćani? To je čista laž, jer su oni živjeli i umrli prije objave Tevrata i Indžila, pa kako su onda mogli biti sljedbenici tih knjiga?

Zatim Allah, dželle šanuhu, naređuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da im odgovori: „Ko bolje poznaje njihovu vjeru – vi ili Allah?“ A Allah je u Kur'anu jasno rekao da je Ibrahim bio hanif – čistovjerni musliman koji se klanjao samo Allahu, a nije bio ni židov ni kršćanin. To je najjači dokaz protiv njihovih tvrdnji.

Zatim slijedi pitanje koje razotkriva njihovu nepravdu: „Ima li većeg zulumćara od onoga koji skriva svjedočanstvo koje mu je Allah dao?“ Oni su u svojim knjigama imali jasne opise Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i znali su istinu o njemu, ali su je svjesno skrivali i izvratali značenje riječi. Na kraju ajeta dolazi upozorenje: „A Allah nije nemaran prema onome što radite“ – On sve vidi, sve bilježi i svako će dobiti zasluženu kaznu ili nagradu.

Pouke iz ajeta:

1. Čovjek ne smije slijepo slijediti pretke i tradiciju ako je to suprotno jasnoj istini – istina se prihvata bez obzira odakle dolazi.
2. Vjerovjesnici su svi bili na jednoj vjeri – islamu, predanosti Allahu – i nisu pripadali kasnijim podijeljenim skupinama.
3. Skrivanje istine koju čovjek zna je veliki grijeh i oblik zuluma prema sebi i drugima.
4. Allahovo znanje obuhvata sve – nijedno djelo, ma koliko skriveno bilo, neće ostati nezapaženo.
5. Čovjek treba biti hrabar u iznošenju istine, makar to bilo protivno interesima njegove zajednice ili tradicije.