Sura Ta Ha — Ajet 122

Značenja riječi:

• Ictebahu (اجْتَبَاهُ): Odabrao ga je, približio ga Sebi i posebno ga počastio.
• Fe-tâbe 'alejhi (فَتَابَ عَلَيْهِ): Primio je njegovu pokajanje i oprostio mu.
• Ve hedâ (وَهَدَىٰ): Uputio ga je na pravi put i pomogao mu da ustraje u dobroti.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Adem, alejhis-selam, učinio grešku i pojeo sa zabranjenog drveta, pa je potom uputio molbu svome Gospodaru i pokajao se, Allah mu je ukazao Svoju milost. Ovaj ajet govori o tome da je Uzvišeni Allah, nakon toga, odabrao Adema, približio ga Sebi i počastio ga posebnim odabrom. Zatim je primio njegovo pokajanje, oprostio mu grijeh i skinuo s njega teret tog propusta. Na kraju ga je uputio na pravi put – put pokajanja, ustrajnosti u pokornosti i iskrenog povratka Allahu. Ovo je bio znak Allahove posebne brige o Ademu, jer ga nije ostavio nakon greške, nego mu je pružio ruku pomoći i vratio ga na put kojim će zadobiti Njegovo zadovoljstvo.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova vrata pokajanja su uvijek otvorena – bez obzira na veličinu grijeha, ako se rob iskreno pokaje, Allah prima njegovo pokajanje i oprašta mu.
2. Allah ne ostavlja čovjeka nakon greške – On ga poučava, upućuje i pomaže mu da se vrati na pravi put, što je dokaz Njegove bezgranične milosti.
3. Odabir i bliskost s Allahom dolaze nakon iskrenog pokajanja – ko se pokaje i vrati Allahu, biva počašćen posebnom blizinom i Allahovim zadovoljstvom.
4. Ustrajnost u pokajanju je put uspjeha – Allah ne samo da prima pokajanje, nego i upućuje čovjeka da na tom putu ustraje, što je najveći uspjeh.
5. Nada i optimizam – ovaj ajet ulijeva nadu svakom vjerniku da, ma koliko posrnuo, može računati na Allahovu milost i oprost, te da njegov život može krenuti boljim tokom.