Sura Eš-Šu'ara — Ajet 97

Značenje riječi:

• تَاللَّهِ – Tako mi Allaha, zaklinjem se Allahom.
• ضَلَالٍ مُّبِينٍ – očita, jasna zabluda, zabluda koja je potpuno vidljiva i u koju nema sumnje.

Tefsir:

Ovi ajeti govore o stanju onih koji su u Vatri prokletstva i kako će se međusobno prepirati i razgovarati. Oni koji su slijedili zabludu, obraćajući se onima koje su obožavali mimo Allaha – bilo da su to bili ljudi, šejtani ili lažna božanstva – priznat će svoju grešku i reći: "Tako nam Allaha, mi smo zaista bili u očitoj zabludi!" Ovim riječima priznaju da su bili na pogrešnom putu, da su svojim postupcima činili širk (pripisivanje sudionika Allahu) i da su svjesno ili nesvjesno slijedili put koji vodi u propast.

Oni priznaju da su izjednačavali lažna božanstva sa Gospodarom svjetova, iako je samo On jedini dostojan obožavanja. Uzrok njihovog pada u ovaj užasni položaj bili su zli vođe i zavodnici koji su ih pozivali da obožavaju druge mimo Allaha, a oni su ih slijepo slijedili. Sada, kada su se suočili s posljedicama, shvaćaju dubinu svoje greške, ali to priznanje im ne koristi, jer je već prošlo vrijeme pokajanja.

Pouke:

• Čovjek mora biti svjestan da je obožavanje isključivo Allaha temelj sreće i spasa, a svako odstupanje od toga vodi u propast.
• Priznanje greške na Sudnjem danu neće koristiti onima koji su imali priliku da se pokaju za života na dunjaluku, pa je važno žuriti s pokajanjem dok je vrijeme.
• Opasnost slijepog slijeđenja vođa i uzora koji pozivaju u zabludu – čovjek mora provjeravati i razmišljati o putu kojim ide, a ne samo slijediti druge.
• Ovi ajeti upozoravaju na težinu širka i pozivaju vjernika da se čvrsto drži vjerovanja u jedinstvo Allaha, što je suština islama i ključ dženneta.