Sura Es-Saffat — Ajet 154

Značenje riječi:

• Mā lekum – Šta vam je? / Šta je s vama?
• Keyfe tahkumūn – Kako sudite? / Kako donosite presudu?

Tefsir ajeta:

Uzvišeni Allah ukorava mušrike i dovodi ih u stanje zapitanosti nad njihovom nepravednom presudom i lošim rasuđivanjem. Oni su, naime, pripisivali Allahu ono što sami sebi ne bi prihvatili – kćeri – dok su sebi pripisivali sinove. To je presuda puna nepravde i neznanja. Ajet ih pita: "Šta je s vama? Kako tako sudite?" – kao da im se govori: Kakva je to presuda koju donosite? Zar niste svjesni njene nepravednosti? Zar ne vidite koliko je vaše rasuđivanje iskvaren i neispravno?

Ovaj ajet dolazi u kontekstu rasprave o tome kako su mušrici govorili da su meleki Allahove kćeri, a zatim su to osporavali i omalovažavali žensku djecu, pa su čak i žive zakopavali. Na taj način su spojili dvije velike nepravde: pripisali su Allahu ono što sami preziru, i odbili su ono što su pripisali svome Gospodaru. Zato ih Allah pita ovim pitanjem koje sadrži prijekor i ukor, jer njihova presuda nema nikakvog osnova ni u razumu ni u objavi.

Pouke iz ajeta:

1. Pravednost u rasuđivanju – Vjernik mora biti pravedan u svojim presudama i ne smije pristrasno suditi, posebno kada je riječ o Allahu. Kako neko može pripisati Allahu ono što sam sebi ne bi prihvatio?
2. Uzvišenost Allaha od svake mane – Ajet nas uči da je Allah iznad svega što Mu pripisuju nepravedni, i da je On čist od svakog nedostatka koji Mu pripisuju oni koji ne znaju.
3. Uloga razuma u vjerovanju – Islam poziva na korištenje zdravog razuma i logike. Kada čovjek razmisli, shvatit će da je ispravno vjerovanje u Allaha jedinog, koji nema ni djeteta ni sudruga, ono što je u skladu s čistom prirodom (fitrom).
4. Opasnost slijeđenja predaka i običaja – Mušrici su slijedili običaje svojih predaka bez razmišljanja, što ih je dovelo do najtežih zabluda. Vjernik treba uvijek provjeravati svoja uvjerenja u svjetlu Kur'ana i sunneta.
5. Ljepota islamskog monoteizma – Ovaj ajet, ukazujući na grešku mušrika, istovremeno pokazuje ljepotu i čistoću islamskog vjerovanja koje Allaha opisuje onako kako On sam Sebe opisuje – kao Jedinog, Apsolutnog, koji nema potomaka niti je rođen.