Sura El-Muddessir — Ajet 49

Značenja riječi:

• Et-tezkire: Opomena, pouka, Kur'an.
• Mu'ridin: Oni koji se okreću, odvraćaju, izbjegavaju.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah postavlja pitanje kojim ukorava i prekoreva nevjernike: "Pa šta je njima?" – tj. šta im je, šta je s njima da oni odbijaju opomenu i pouku koju im Kur'an donosi? Zašto se okreću od nje i bježe od nje, iako je ona upravo ono što im je najpotrebnije za njihovu sreću na ovom i na onom svijetu?

Ovaj ajet dolazi nakon opisa Sudnjeg dana i užasa koji će zadesiti nevjernike, te nakon upozorenja na posljedice njihovog ponašanja. Ono što je začuđujuće jeste da oni, uprkos svim tim upozorenjima i dokazima, i dalje ostaju tvrdoglavi u svom okretanju od istine. Oni ne samo da ne prihvataju opomenu, nego je aktivno izbjegavaju i bježe od nje.

Njihovo stanje je opisano u nastavku ajeta kao stanje divljih magaraca koji bježe od lava – to je slika njihovog bježanja od istine, njihove zbunjenosti i straha od onoga što bi ih moglo spasiti. Oni su poput životinja koje ne razmišljaju o posljedicama, već samo slijepo bježe od onoga što im se ne sviđa.

Ovo pitanje u Kur'anu ima retoričku snagu – ono ne traži odgovor, već ukazuje na besmislenost njihovog stava. Niko od njih ne može dati opravdan razlog zašto odbacuje opomenu, jer opomena je jasna, a razum im je dat da je shvate.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijednost Kur'ana: Ovaj ajet ukazuje na veličinu i važnost Kur'ana kao opomene i pouke čovječanstvu. On je najveća milost koju je Uzvišeni Allah spustio ljudima, i zato je okretanje od njega gubitak koji se ne može nadoknaditi.
2. Odgovornost razuma: Čovjek je stvoren sa razumom da bi razmišljao i zaključivao. Okretanje od jasne istine bez ikakvog opravdanog razloga je suprotno ljudskoj prirodi i dostojanstvu koje mu je Allah podario.
3. Opasnost tvrdoglavosti: Ajet nas upozorava na opasnost tvrdoglavog ustrajavanja u zabludi i odbijanja da se razmisli o istini. To je put koji vodi čovjeka u propast, kao što su divlje životinje koje bježe od onoga što bi im moglo pomoći.
4. Ljubav prema opomeni: Musliman treba da voli opomenu i pouku, da joj prilazi otvorenog srca i uma, i da je smatra blagom koje ga vodi ka sreći. Kur'an je lijek za srca i svjetlost za umove – ko ga prihvati, uspio je, a ko ga odbije, izgubio je i na ovom i na onom svijetu.
5. Milost islama: Islam je vjera koja ne ostavlja čovjeka bez upute – ona mu nudi jasne dokaze, razumne argumente i opomene koje bude savjest. To je vjera koja poštuje ljudski razum i poziva ga na razmišljanje, a ne na slijepo oponašanje.