Sura El-Lejl — Ajet 8

Značenje riječi:

• "Bahl" (بَخِلَ) – škrtost, uskraćivanje onoga što je obaveza dati, bilo od imetka, znanja ili drugih dobara.
• "Istaghnā" (اسْتَغْنَى) – osjećaj samodovoljnosti i okretanje od Allaha, zadovoljavanje prolaznim dobrima ovog svijeta umjesto težnjom ka nagradi na ahiretu.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo onoga koji daje i boji se Allaha, Uzvišeni Allah spominje suprotnu osobinu – onoga koji je škrt i tvrdičav. Takva osoba uskraćuje ono što joj je propisano da dijeli, bilo da je to imetak, pomoć ili bilo koji vid dobročinstva prema drugima. Ona ne troši u onome što je Allah naredio, nego zadržava svoje bogatstvo za sebe.

Ova osoba se osjeća samodovoljnom – misli da joj Allah nije potreban i da joj imetak koji posjeduje osigurava sreću i spas. Ona se okreće užicima ovog svijeta i zadovoljava se njima, zanemarujući vječnu nagradu koja je pripremljena za one koji vjeruju i čine dobro. Umjesto da traži od Allaha Njegovu milost i blagodat, ona se oslanja na svoje prolazno bogatstvo i zaboravlja da je sve što ima zapravo dar od Allaha.

Ovakvo stanje duha dovodi do poricanja istine – osoba ne priznaje ono što dolazi od Allaha, niti vjeruje u obećanu nagradu i kaznu. Njeno bogatstvo, kojim je bila toliko ponosna i škrt na njemu, neće joj biti od koristi kada dođe pred Allaha, niti će je spasiti od kazne koju je zaslužila svojim postupcima.

Pouke iz ajeta:

• Škrtost je opasna osobina koja udaljava čovjeka od Allaha i vodi ga ka propasti, dok je darežljivost znak vjere i put ka spas.
• Imetak je samo sredstvo, a ne cilj – onaj ko ga koristi za dobro bit će nagrađen, a onaj ko ga zadržava i misli da mu je dovoljan, izgubit će i ovaj i onaj svijet.
• Čovjek ne treba da se osjeća samodovoljnim, jer je svakom trenutku upućen na Allaha i Njegovu pomoć; oslanjanje na prolazna dobra je zabluda.
• Islam poziva na ravnotežu – da čovjek koristi ono što mu je dato u dobre svrhe, ne zaboravljajući da je sve to emanet od Allaha, i da će za to polagati račun.