Sura El-Hidžr — Ajet 82

Značenje riječi:

• "Jenhitune" (يَنْحِتُونَ): klešu, dubu, sjeku i oblikuju kamenje.
• "Bujuten" (بُيُوتًا): kuće, domove.
• "Aminine" (آمِنِينَ): sigurni, bez straha, zaštićeni od rušenja i propasti.

Tumačenje ajeta:

Narod koji se spominje u ovom ajetu – narod koji je poslanika Saliha, alejhi selam, smatrao lažovom – bio je izuzetno vješt u obradi kamena. Oni su klesali planine i od njenog kamena gradili sebi kuće, dubili ih u stijenama i brdima. Te kuće su im bile čvrste i sigurne, te se nisu bojali da će se srušiti na njih ili da će ih zadesiti propast. Bili su uvjereni u svoju moć i vještinu, misleći da će ih njihova gradnja i čvrsta skloništa zaštititi od svake nevolje i kazne. Međutim, njihova sigurnost je bila lažna, jer nisu shvatili da Allahova kazna ne dolazi samo rušenjem kuća, već može doći na načine koje ne mogu ni zamisliti. Uzvišeni Allah ih spominje kako bi ukazao na njihovu moć i blagostanje kojim su bili obdareni, ali i na njihovu oholost i zanemarivanje vjerovanja u Onoga koji im je sve to omogućio.

Pouke iz ajeta:

1. Blagodati ne smiju čovjeka učiniti oholim – Ljudi ovog naroda su imali izuzetne vještine i materijalna sredstva, ali ih to nije približilo Allahu, već ih je učinilo ponosnim i samouvjerenim u svoju snagu, zaboravljajući na Stvoritelja.
2. Sigurnost i zaštita dolaze samo od Allaha – Koliko god čovjek bio vješt i sposoban da sebi osigura udoban i siguran život, prava sigurnost je samo u Allahovoj zaštiti. Onaj ko se osloni samo na svoju vještinu i materijalna sredstva, može biti iznenađen kaznom koja dolazi s mjesta s kojeg se ne nada.
3. Zahvalnost na blagodatima je znak vjere – Kada nam Allah daruje sposobnosti, imetak i vještine, trebamo Mu biti zahvalni i koristiti te blagodati na način koji je Njemu drag, a ne ih koristiti za oholost i nepokornost.
4. Niko nije siguran od Allahove kazne – Čovjek može sagraditi najčvršće kuće i utvrde, ali to ga neće zaštititi od Allahove odluke. Zato je mudro da se čovjek pokorava Allahu i traži Njegovu zaštitu, a ne da se oslanja isključivo na materijalne stvari.
5. Vještine i zanati su blagodat koju treba koristiti u dobre svrhe – Ovaj narod je imao naprednu tehniku gradnje, ali je nije iskoristio za ono što je korisno za vjeru i život, već je ostao u nevjerstvu. To nas uči da naše sposobnosti trebaju biti u službi dobra i približavanja Allahu.